ARHIVSKI VJESNIK 51. (ZAGREB, 2008)
Strana - 374
Na sjednici održanoj 11. svibnja 1501. godine Senat je razmatrao pitanje potrošnje papira u javnoj Kancelariji i Notarijatu. 9 Glavno obilježje jednoglasno prihvaćene odluke bila je potreba za štednjom u državnim uredima na cijelom dubrovačkom području, od Stona do Konavala. 10 Dok je kancelariji u Stonu jedinoj dopušteno imati pričuvu od jedne količine potrebne za posao u određenom razdoblju, svim drugima (pojedinačno se preciziraju kancelarije u Dubrovačkom primorju i to u Trstenici, Slanom, potom na otocima Sipanu i Lopudu te u Konavlima) dopuštena je pričuva od samo polovice iste količine. Pritom, nažalost, tada još nije potanko navedeno koliko je točno iznosila predviđena pričuva, niti koliko je pisara radilo u pojedinom uredu. Ipak, ovaj podatak posredno govori, dakako, i o važnosti koja se pridavala Stonskoj kancelariji. Jednako je određeno da od trenutka prihvaćanja odluke pa nadalje, notari i kancelari kako iz Velike kancelarije, a tako i iz Slavenske i Krivične kancelarije 11 moraju dobiti za pričuvu svega jednu mjeru po jednom notaru i ništa više. Isključivo za kneza i Malo vijeće pridržano je pravo da odobre dodatnu količinu papira, ako bude potreba pojedinom notaru ili kancelaru. Nešto kasnije navodi se i točna količina pisaćeg materijala kojom smiju raspolagati pisari. Naime, na tragu ove ranije senatske odredbe je i zaključak Malog vijeća od 13. studenog 1520., kad je propisana količina papira koliko u pričuvi trebaju držati kancelari i notari: dvanaest kvinterna za kancelare, odnosno osam za notare. 12 I ovo je dokaz o većem značaju koji je uživala kancelarska služba u odnosu prema notarskoj, jer je imala pravo raspolagati s količinom papira većom za jednu trećinu. Poznato je još iz drevnih vremena daje quinternius činio sveščiću ili kodeks od pet araka (arcus), ili presavijenih deset listova. Time se razlikovao od kvaternija, koji je brojao četiri arka, ili od seksternija, sa šest araka. 13 Pored određivanja količine papira za pisarske službe, o neposrednom nadzoru Senata nad uvezivanjem pisarskih svezaka u knjige u ovom razdoblju dovoljno govori odluka o povlastici knezu i Malom vijeću od 21. listopada 1525., kad je »dodijeljena sloboda knezu i njegovu Malom vijeću da daju popraviti, preuvezati, prekriti i prilagoditi u svemu potrebnom knjige Notarijata i Kancelarije te za navedene popravke, uvezivanja, korice i ostalo izvršiti potrebne isplate, onako kako im se učini prikladnim.« 14 Čini se da je ovaj posao potom povjeren svećeniku Pavlu Vukašinoviću, jednom od poznatih knjižara, koji gaje vršio do smrti 1527. Opisanim zakonskim potezima formalno se potvrđivao monopol središnje vlasti na razdiobu papira, iako se zna odranije da su trgovci za vlastite potrebe samostalno nabavljali papir. Njihovi libri i quademi već su odavno postali i predme9 Na to je upozorio Šundrica, Z. Kako je nastala i kako je sačuvana bogata arhivska građa dubrovačkog arhiva, str. 27-28, prikazavši vrlo općenito sadržaj ovih zaključaka, s težištem da se privatnicima zabrani uporaba državnog papira. 10 Cons. Rog. sv. 28, f. 278r. " O ustroju ovih ureda piše Ćosić, S. Prinos poznavanju tajništva i arhiva Dubrovačke Republike, str. 126, upozoravajući na uredbu iz 1473. kojom su »razrađeni načini plaćanja kancelara, notara, sudbenog i slavenskog kancelara.« 12 Cons. Min. sv. 34, f. Iv. 13 Novak, V. Latinska paleografija, str. 61. 14 Cons. Rog. sv. 38, f. 50r.
