ARHIVSKI VJESNIK 51. (ZAGREB, 2008)

Strana - 356

Valja naglasiti da se stradali od 1948. na dalje trebaju promatrati s većom pažnjom budući da to više nisu samo »ratni zločinci« i »narodni neprijatelji« već ima i drugih prijestupnika. Zbog tadašnje situacije u državi, vezano uz rezoluciju Informbiroa, moguće je da su neki od stradalih osuđeni i zbog naklonosti Staljinu, ali to nije dokazivo. U razdoblju od 1948. do 1950. osuđeno je tako 16 osoba za ratni zločin, 10 kao narodni neprijatelji, 21 za kazneno djelo protiv naroda i države, 1 radi ubojstva, 1 protiv privredne sabotaže i špekulacija, 6 kao dezerteri iz JA te zbog bijega u inozemstvo s oružjem. Za 22 osobe nije poznat razlog osude. Ako pogledamo mjesto stradanja, vidjet ćemo daje za oko trećinu osuđenih to mjesto nepoznato, tj. u dosjeu nije navedeno. To se odnosi na čak 224 osuđenika (31,4%) od ukupnog broja žrtava. Obično je naveden određeni vojni ili civilni sud koji je donio presudu, ali se ne navodi samo mjesto izvršenja te presude. Osuđenici u Zagrebu Od žrtava u čijim je dosjeima navedeno mjesto stradanja najveći je broj osuđen i pogubljen u Zagrebu - 342 osobe (47,9%), od toga broja je 293 (85,6%) stradalo 1945. godine. Ako tome pridodamo i podatak daje od stradalih u Zagrebu samo njih 23 (3,22%) rođeno u tom gradu te je samo 79 osoba (11%) imalo prebivalište u njemu u času smrti, to bi moglo ići u prilog ranijoj tezi o vjerojatnosti daje dio žrtava pripadao OS NDH te civilima zarobljenima pri povlačenju iz Hrvatske. U analiziranom je fondu za svibanj 1945. pronađeno samo 10 osuđenih u tom mjesecu u Zagrebu što nas upućuje na zaključak kako prijeki sudovi u tom ranom periodu nisu još počeli raditi punim kapacitetom. No taj je »nedostatak« obilato nadoknađen u ljetnim mjesecima. To je nedvojbeno bilo »udarno« vrijeme rada vojnih sudova. Tako je od ukupno 342 osobe osuđene i pogubljene 1945. u Zagrebu, u ljeti osuđeno 244 (72%) i to u lipnju 39 osoba, u srpnju 137 (42 u samo jednom danu - 22. srpnja), a u kolovozu 68 osoba. Od 1945. prema 1950. broj pogubljenih u Zagrebu pada. No, prema sljedećem dokumentu vidjet ćemo kako je broj osuđenih u analiziranom fondu daleko od stvarnog broja ubijenih u Zagrebu nakon dolaska partizana. Kao ilustraciju događanja u Zagrebu nakon ulaska partizana u grad navodim iskaz svjedoka koji je u Zagrebu boravio u to vrijeme: »Partizani su se uskoro pokazali građanima Zagreba u pravom svjetlu. Vrlo mučan dojam ostavila su masovna ubijanja hrvatskih vojnika koji su bili zarobljeni u Sloveniji kao i masovna hapšenja građana koji su ostali u Zagrebu, a koja su hapšenja započela već drugu noć po dolasku partizana. Postupci partizana bili su upravo divljački tako da građani nisu mogli ni u snu pomisliti da se takve stvari uopće mogu dogoditi. Tako na primjer, ako bi partizani slučajno na ulici sreli kojeg hrvatskog vojnika koji se vraćao iz Slovenije svojoj kući smjesta bi ga na ulici ubili...Uhićene osobe zatvarali su u tri logora i to u Maksimiru, na Kanalu i u Prečkom. Osim toga zatvori su bili u Đorđićevoj ulici, na Novoj Vesi, Savskoj cesti, a bilo je i drugih.