ARHIVSKI VJESNIK 51. (ZAGREB, 2008)
Strana - 349
popisu imena osoba likvidiranih u razmaku od 15. rujna 1944. do 1. siječnja 1945. čija su pogubljenja gotovo u potpunosti izvršena bez ikakvog zapisnika koji bi to dokumentirao. Na popisu je 187 osoba. Popis je podijeljen na dva dijela - jedan sadrži imena likvidiranih domobranskih časnika (10 osoba), a drugi imena svih ostalih. Sve su žrtve likvidirane od strane različitih partizanskih postrojbi na području Slavonije. Tako je XII. udarna divizija likvidirala 14 osoba, XL. divizija 14 osoba, novogradiško područje 7 osoba, virovitičko područje 5 osoba, požeško područje 23 osobe, slatinsko područje 14 osoba, brodsko područje 14 osoba, osječko područje 14 osoba, a istočna grupa NOP odreda 60 osoba. 23 Neke od žrtava bile su prijelaznici, većinom iz domobrana u partizanske odrede, a neki od pogubljenih bili su zarobljeni pripadnici OS NDH. Likvidacije su se vršile po naređenju Odsjeka za oblast VI. korpusa OZNE, po naređenju Opunomoćeništva divizije, Štaba divizije ili u dogovoru s Vojnim sudom. Za većinu likvidiranih ne postoje zapisnici, a likvidacije su se, kako vidimo iz dokumenta, često krile i od ostalih partizana. Za pogubljene u XII. udarnoj diviziji u dokumentu se navodi: »...Za one koji su likvidirani po naređenju Otsjeka ne postoje nikakvi saslušni zapisnici, niti je vođen postupak, dok je za ostale vođen postupak, ali nepotpun, te ne postoje sređeni zapisnici (...) likvidacije su izvršene konspirativno i znadu za njih samo drugovi iz Opunomoćeništva...«. 24 O djelatnosti istočne grupe NOP odreda dokument kaže sljedeće: »...Kod toga Opunomoćeništva streljano je oko 60 nedićevaca, četnika i ustaša koji su dolazili u NOV. Za iste ne postoje nikakovi podaci niti zapisnici, jer ih samo prijašnje Opunomoćeništvo nije vodilo, a novo koje je tamo postavljeno ne zna za sve to. Likvidacije su vršene sa pomoćnim osobljem samog Opunomoćeništva...«. Znakovita je bilješka u prilogu tog dokumenta iz 1986. godine, u kojoj se predlaže da se »zbog svoje delikatnosti« dokumentacija odmah uništi (velika slova, podcrtano), »zbog opće poznatih razloga«. Vjerojatno je, dakle, da se dokumentacija koja je postojala o ovakvim pogubljenjima i sličnim inkriminirajućim pojavama sustavno uništavala i za pretpostaviti je da nije puno toga ostalo. No, Savezna je OZNA još 1948. tražila i sakupljala podatke o likvidacijama bez suđenja. Smrtne osude i ubojstva u zadnjim danima rata i poraću nisu se ograničavala samo na politički nepodobne osobe. Ponekad su razlozi bili manje ideološki, a više na osobnoj ili materijalnoj razini. Najveća stradanja hrvatskih građana, ali i onih drugih nacionalnosti, počinjena od strane partizana odnosila su se na pripadnike Oružanih snaga NDH te na civile koji su podupirali režim ili su se pred partizanskim jedinicama povlačili zajedno s vojskom, strahujući od odmazde, koja je uskoro i uslijedila. Dio je pripadnika OS NDH kao i civila, za obje skupine još uvijek neutvrHR HDA 1491. OZNA, kut. 48, 12.2.1. Isto. Isto.
