ARHIVSKI VJESNIK 51. (ZAGREB, 2008)
Strana - 347
jamči sigurnost svim pripadnicima neprijateljskih postrojbi, ako se predaju do 15. siječnja 1945. i ako nisu krivi za ratne zločine. Smrtna se kazna, prema Titovoj naredbi svim komandantima NOV-a od siječnja 1945., može izvršiti tek kada se propisanim zakonskim postupkom, u skladu s čl. 29 Uredbe o oružanim snagama, dokaže da su dotične osobe krive za ubojstvo, paljevinu, pljačku ili silovanje. »Nad drugim osobama osuđenima na smrtnu, kao što su počinitelji, organizatori i intelektualni začetnici zločina i izdajničkih djela, smrtna kazna može se izvršiti jedino i isključivo poslije prvobitne potvrde Vijeća Višeg vojnog suda pri Vrhovnom štabu«. 17 No, ni ta se odredba nije dosljedno poštovala, već se većina smrtnih kazni izvršavala bez potvrde Višeg vojnog suda. Ustroj civilnog sudstva započeo je izdavanjem Upute za organizaciju i rad sudova NOO-a (kolovoz 1943.) koju je izdao Izvršni odbor ZAVNOH-a, a kojom je određeno da ovi sudovi neće postupati u kaznenim djelima za koje su nadležni vojni sudovi. Time je, bar formalno razgraničena nadležnost vojnih i civilnih sudova, iako je očito da to razgraničenje jurisdikcije nije poštovano. Upute Odjela za sudstvo i upravu ZAVNOH-a o postupku sudova NOO-a iz prosinca 1943. navode kako ovi sudovi sude u »svim privatno-pravnim i kaznenim stvarima (...) osim djela vojne prirode i kaznenih djela počinjenim po pripadnicima narodne vojske«. 18 Zakonom o uređenju narodnih sudova (kolovoz 1945.) određeno je da pri tim sudovima sude stalni suci, a sudovi su trebali štititi »demokratske tekovine NOB-e«, zatim »prava i interese ustanova, poduzeća i organizacija javnog i privatnog karaktera«, a tek potom »osobna i imovinska prava građana«. 19 Zakon o krivičnim djelima protiv naroda i države, donesen 21. rujna 1945. inkriminirao je djela usmjerena na podrivanje i rušenje postojećeg državnog sustava, imao razrađene odredbe o ratnim zločincima i narodnim neprijateljima (SL DFJ, br. 66 od 1. rujna 1945.), za koja su, prema ovom Zakonu sudili narodni okružni sudovi, a ne više vojni sudovi, dok su za vojne osobe bili nadležni vojni sudovi. Time je konačno ostvaren prijelaz s vojnog na civilno sudstvo. Treba spomenuti i Sudove nacionalne časti koji su djelovali od svibnja do rujna 1945. kada su njihove nadležnosti preuzeli okružni narodni sudovi. Sudovi nacionalne časti kažnjavali su djela kulturne, gospodarske ili slične suradnje s »okupatorom«, a kazne su bile gubitak nacionalne časti i građanskih prava, prisilni rad, konfiskacije imovine, novčane kazne ili izgon. Ovi su sudovi zapravo bili upereni protiv imućnijih građana i privatnog vlasništva, a njihovim izopćenjem te konfiskacijom njihovih materijalnih dobara, vlasti su ih neutralizirale te onemogućile njhovo dalje aktivno sudjelovanje u društvu. 20 17 Goldstein I., n. dj., 70., vidi i tamo navedenu literaturu. 1K Jurčević J., n. dj., 900., vidi i tamo navedenu literaturu. Kisić Kolanović N. Politički procesi u Hrvatskoj neposredno nakon Drugoga svjetskog rata. 1945. razdjelnica hrvatske povijesti. ZJjornik radova sa znanstvenog skupa održanog u Hrvatskom institutu za povijest u Zagrebu 5. i 6. svibnja 2006., Zagreb, 2006., str. 75-96, 78. 2(1 Radelić, Z. Hrvatska u Jugoslaviji 1945. - 1991. od zajedništva do razlaza. Zagreb, 2006., str. 59-64., Goldstein I., n. dj., 71., Dizdar Z., Geiger V., Pojić M. i Rupić M. Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944.-1946. Dokumenti. Slavonski Brod, 2005., str. 94-96.
