ARHIVSKI VJESNIK 51. (ZAGREB, 2008)
Strana - 336
Međutim, i u tom se tekstu potkrala greška. Naime, kod spominjanja likova u filmu, lik kojeg igra Andrews Engclmann, Nikolaj Boksa, u tekstu se spominje dva puta. 35 Oba puta on se naziva Boško (sic!). Ovaj podatak nudi mnogo prostora različitim promišljanjima. Možemo, primjerice, zamisliti kako je netko u tiskari ponovno izvršio malu sabotažu promijenivši ime agenta Bokše u ime tada iznimno poznatog Boška - legendarnog Boška Buhe, koji je upravo tih dana, na tzv. Oslobođenom teritoriju javno pohvaljen od Josipa Broza Tita (a ne smijemo zaboraviti da i partizanska propaganda u isto vrijeme aktivno djeluje po Zagrebu). S druge strane, nevjerojatan je podatak da je Boško Buha poginuo godinu dana kasnije, upravo na dan kada je taj tekst napisan. No, kako promišljanjima (realnim i nerealnim) ne bi bilo kraja - ostanimo vjerni suhoparnim činjenicama koje nas navode na zaključak da je jednostavno došlo do nenamjerne tiskarske pogreške. Unatoč smirivanju situacije, u kojoj je, zasad na nepoznati način, nastradao jedino ozloglašeni gospodin Tompa iz kina »Croatia«, propaganda G.P.U.-a. na ovim prostorima nije time prestala. Film se u siječnju 1943. prikazivao i u kinu Tomosijev slikokaz u Varaždinu i to kao »G.P.U. kriminalni veleslikopis«. 3 Ovakvo pretjerivanje s podnaslovom, prema zasad sačuvanim i pronađenim podatcima, nije uzrokovalo nikakvu globu za nepoštivanje ranije spomenutih odredbi Okružnice o filmskoj reklami. Vjerojatno je bilo sasvim jasno daje ekonomski moment mnogo važniji od onog načelnog/legislativnog, pa je preko ovoga šutke prešlo. Da su prikazivanju filma u NDH i sami Nijemci davali na važnosti, pokazuje nam serija članaka objavljivana u Film Kurieru u prosincu 1942. 37 No, svakako najvažniji je onaj iz početka siječnja 1943., u kojem se navodi daje film G.P.U., nakon 17 dana prikazivanja, u Zagrebu imao 32.000 gledatelja. 38 Ova brojka ujedno je i jedna od najvećih uopće u postojanju NDH, čime se dodatno potvrđuje da je reklama odradila svoje. Iznimno je zanimljiva i reklama koju je film imao u susjednoj (okupiranoj) Srbiji. Hrvatska kinoteka (pri Hrvatskom državnom arhivu) čuva katalog njemačke filmske produkcije u distribuciji Jugo-istok 39 filma za godište 1942./1943. U njemu se, među ostalim, najavljuje i film G.P.U. Iako odbačena u NDH, ideja sa kapanjem krvi očito nikoga nije pretjerano uzbudila u Beogradu. Naslov samog filma s kojeg kaplje krv tiskanje u plavoj boji (budući daje reklama dvobojna), tako daje i krv plava. Gornji fragment je završni dio cjelokupnog teksta iz Nove Hrvatske. Raspored kino-predstava za razdoblje 31. 12. 1942. do 5. 1. 1943. u Tomasijevom slikokazu u Varaždinu čuva se u HR HDA 907. Zbirci starnpata. Posebno sam zahvalan Rajki Bućin, načelnici Odsjeka za novije arhivsko gradivo, koja mi je otvorenošću i velikom stručnošću uvelike olakšala rad i pomogla u istraživanju (i snalaženju) među velikim brojem tiskanih materijala Zbirke starnpata. Film Kurier (Berlin). 282(1942). 1. prosinca, str. 1; 288(1942). 8. prosinca, str. 2. M. A. Neues aus Kroatien (Von unserem Korrespondenten). Film Kurier (Berlin). 4(1943). 6. siječnja, str. 2. Brojka od 32.000 gledatelja odnosi se samo na Zagreb - još uvijek je nemoguće izračunati ukupan broj posjetitelja za taj film, budući da podaci za ostala kina u NDH koja su prikazivala G.P.U. ne postoje. Tvrtka Jugoistok-film d.d. osnovana je u Beogradu 26. 8. 1941. godine. Uvozila je na područje Srbije filmove iz kataloga UFA-e, a nakon objedinjavanja svih njemačkih proizvodnih kuća u UFI, i ostale filmove drugih produkcijskih kuća - više o Jugoistok-filmu vidi Savković, M. Kinematografija u Srbiji tokom Drugog svetskog rata 1941-1945. Beograd, 1994. str. 54. i dalje.
