ARHIVSKI VJESNIK 51. (ZAGREB, 2008)

Strana - 26

djelovanje okončano je 1850. godine uvođenjem apsolutizma i osnutkom Banske vlade. Politički položaj, značaj ovoga tijela i način rada relativno su opsežno opisani u historiografskoj literaturi, no zanimljiv je i onaj aspekt poslovanja koji nazivamo uredskim, kojim se historiografska literatura ne bavi. Bansko vijeće je u tome vidu poslovanja uvelo model kojime je, posebnom osnovom ili planom, spise nastojalo organizirati prema poslovima koje je obavljalo, u skladu sa svojim administrativnim (organizacijskim) ustrojem. Ono je označivalo spise prema pripadnosti jednome od pet odsjeka uspostavljenih tijekom 1848. godine - unutarnjem (N), prosvjetnom (Pr), pravosudnom (Ps), financijskom (F) ili bojnom (B). Spisi su prema tome bili evidentirani u urudžbenom zapisniku, dodjeljivani su na rješavanje, odlagani i pretraživani. Novosti koje je uvelo na području uredskoga poslovanja bile su odrazom njegovog karaktera i političkog položaja tadašnje Hrvatske i Slavonije. Naime, objavivši prekid odnosa s Ugarskom, krajem travnja 1848. godine, ban Jelačić je imenovao jedno pomoćno i savjetodavno tijelo, konferenciju ili vijeće, koje je vremenom sve više poprimalo obličje upravnoga tijela. Od svibnja 1848. djelovalo je pod nazivom Bansko vijeće i imalo je, najvjerojatnije, najprije 3 (unutarnji, financijski, prosvjetni), a od srpnja i svih 5 spomenutih odsjeka. Značaj ovoga tijela postao je jasniji nakon zasjedanja Sabora u lipnju 1848., na kojemu je odlučeno da će ubuduće biti stvoreno posebno »deržavno vieće«, u funkciji hrvatske vlade.

1 Vijeće je od 7. rujna 1848. godine, kako kaže M. Gross, nakon objave rata Mađarima, preuzelo zadaće samostalne vlade koja je trebala osigurati široku unutrašnju autonomiju i obuhvatiti civilne poslove za Krajinu." To je odredilo i novi sustav uredskog poslovanja koji se počeo postupno oblikovati ujesen, u razdoblju od listopada do studenog 1848. godine. Za oblikovanje tog sustava bio je primarno odgovoran I. Daubači, savjetnik unutarnjeg odsjeka, imenovan 15. listopada 1848. ravnateljem pisarnice.

3 Kako je ranije službovao u Rijeci, a potom u Beču, kao koncipist u Ugarskoj dvorskoj kancelariji, bio je upoznat s dotadašnjim sustavima uredskoga poslovanja ugarskih institucija, poglavito Ugarske dvorske kancelarije i Ugarskog namjesničkog vijeća, što Podatci o Vijeću uglavnom se temelje na zbornicima dokumenata i popratnoj literaturi. To su prije svega: (1) Hrvatski državni sabor 1848, sv. 1. Zagreb : HDA, 2001. (2) Hrvatski politički pokret 18481849. Izabrani dokumenti. Fontes: izvori za hrvatsku povijest (Zagreb). 12(2006). U zbornicima je popisana i šira literatura, od koje posebice ističemo I. Iveljić, O značenju unutrašnjeg odsjeka Banskoga vijeća (1848.-1850). Radovi Zavoda za hrvatsku povijest (Zagreb). 22(1989), str. 71-94. Iskra Iveljić je izradila i inventar Banskoga vijeća u HDA, koji je također vrijedan izvor podataka. 2 Gross, str. 62. 3 Imenovanje je doneseno pod brojem N 450/1848, no spis nije sačuvan. Postoje zabilješke o tome u kazalu i urudžbenom zapisniku. Zabilješka u kazalu Unutarnjeg odsjeka za 1848. kaže: »Daubači Ivan imenuje se ravniteljem zapisnika, odpremničtva i pismohrane« (HR HDA 67, katalog br. 20b), dok u urudžbenome zapisniku piše: »G. Ivan Daubači naimenuje se Ravniteljem ZapisniČtva, Pisarnice i Pismohrane sviuh pisamah Včća banskoga«. Prijedlog je prema istome, podnio M. Lentulaj 5. listopada, a prihvaćenje na vijeću 15. listopada 1848. (HR HDA 67, Urudžbeni zapisnik Unutarnjeg odsjeka, 1-568II/1848, kat. br. 20a, pod br. 450). No u pismu upućenome Unutarnjem odsjeku 5. listopada 1848. Lentulaj o Daubačiju već tada govori kao o ravnatelju (»zapisničtva /:Protocolli/, Pisarnice AExpedy/ i Pismohrane / Archyvi:/ svih pisamah včća banskoga«), te kaže da ga »imenuje« na to mjesto (HR HDA 67, N 516/1848).