ARHIVSKI VJESNIK 51. (ZAGREB, 2008)
Strana - 265
Godine 1938. godine na glavnoj skupštini je donesen statut o mirovinskom fondu štedionice. Prema statutu predviđeno je bilo da činovnici štedionice s više od 10 godina radnog staža uplaćuju doprinose u mirovinski fond štedionice te u državni mirovinski fond za privatne činovnike. U slučaju da su se odlučili uplaćivati doprinose u državni mirovinski fond, štedionica im je mogla povisiti plaću. Osim toga, postojala je mogućnost da se uplate doprinosa u državni mirovinski fond prenesu na mirovni fond štedionice. Statut je predviđao da se uplate u mirovinski fond štedionice vrše u skladu s poslovnim uspjehom štedionice svake godine, ali da ne smiju biti manje od 50% doprinosa činovnika. 15 Statut je, između ostalog, predviđao radni staž od 35 godina koji je bio potreban da se ostvari pravo na mirovinu. Sto se tiče tvrtki koje je kreditirala Čakovečkomeđimurska štedionica, neke od njih bile su među značajnijim trgovačkim, industrijskim i obrtničkim poduzećima poput: • Čakovečka tvornica kandila i čokolade, Makso Heinrich, Čakovec • Samuela Neumanna nasljednici, Čakovec • Braća Graner, Tvornica čarapi, vrpci i vezica, Čakovec • Elit, Tvornica tekstila, Čakovec • Klng, Akoš Tesler, Čakovec • Agraria d.d., Čakovec • Čakovečki paromlin i munjara d.d., Čakovec • Rudarska udružba Raky-Globoko, Selnica • Kraljić i Majhen, Ugljenik Sv. Martin, Sv. Martin • Elemer Vajda, Čakovec • Ugljenik Peklenica-Međimurski ugljenokopi, Mursko Sredisče Osim navedenih tvrtki, štedionica je kreditirala i tvrtke sa susjednih područja kao što su Jadran, Industrija dežnikov, Dolnja Lendava. 16 Za vrijeme Drugog svjetskog rata Međimurje je bilo pod mađarskom okupacijom. Nakon završetka rata, u novim okolnostima dolazi do ukidanja privatnih kreditnih poduzeća odnosno do njihove likvidacije. 17 Okružni narodni sud kao trgovački sud u Varaždinu odobrio je u trgovačkom upisniku 23. listopada 1945. likvidaciju Cakovečko-međimurske štedionice d.d. u Čakovcu. Upisani su i likvidatori izabrani na izvanrednoj skupštini društva i to: 1. Brodnjak Antun iz Čakovca, 2. Petranović Stanko iz Čakovca, 3. Dembić Antun iz Zagreba, 4. dr. Milan Žigić iz 15 HR HDA 1531. Čakovečko-međimurska štedionica, sv. Vi, Knjiga zapisnika 1921.-1940. Neka od navedenih poduzeća su nakon Drugog svjetskog rata likvidirana, a neka su nastavila s djelatnošću pod drugim imenom. Tako su Braća Graner preimenovani u Međimursku trikotažu Čakovec, S.Neumanna nasljednici postali su Čateks (Čakovečka tekstilna industrija), Čakovečki paromlin i munjara postaju tvrtkom pod imenom Čakovečki mlinovi. HR HDA 1531. Čakovečkomeđimurska štedionica, sv. Vi, Knjiga zapisnika 1921.-1940. Neke tvrtke poput Agrarie, Braće Graner i Čakovečkog paromlina i munjare bile su kreditirane već od 1923. godine. 17 Službeni list FNRJ br. 19 od 5. 3. 1949. (u daljem navođenju SL)
