ARHIVSKI VJESNIK 51. (ZAGREB, 2008)

Strana - 255

smisleno dokazuje da izričaj registrum regale odgovara terminu Uber regius koji nalazimo u mađarskoj literaturi i u vrelima te da se radi o istoj ustanovi. Tako su nam dva dokumenta koja se tiču neposredno hrvatskog srednjovjekovlja, Ludovikov mandat iz 1345. godine kao i isprava kraljevskih povjerenika iz 1370. godine omogućili pobliža saznanja o ustroju i funkcioniranju kraljevskog registra u konkretnim situacijama na hrvatskim prostorima. Podaci iz »naših« dokumenata sukladni su spoznajama mađarskih povjesničara, ali ih bitno nadopunjavaju, osobito Ludovikov mandat iz 1345. godine. Analiza ustroja i korištenja kraljevskog registra uz to je, još jednom, pokazala kakvu je važnost pri provođenju reformi tijekom XIV. st. imala administrativna logistika, osobito loca credibilia, a to potvrđuje i sama dokumentacija u oba prethodna slučaja. Kralj Ludovik osobito se oslanjao na kaptole kao vjerodostojna mjesta koji izvršavaju njegove naloge. Dakako, da je iz istih razloga kao kraljevska bila čuvana i ona kaptolska dokumentacija. Zabilježeno je tako u dokumentima da kralj Ludovik 7. travnja 1380. nalaže Požeškom kaptolu da plemićima iz Predišinca i Sv. Marka izda autentične prijepise koji se čuvaju u njegovu arhivu (quorum alia paria Dokument koji nam je temelj za saznanje o kraljevskom registru ustrojenom za Hrvatsko kraljevstvo objavio je - kako smo prethodno naveli - M. Ančić. (Ančić, M. Desetljeće od godine 1091. do 1102. u zrcalu vrela, str. 256.). No, Ančić u istom dokumentu u terminu »kraljevski registar« nije prepoznao ovu ustanovu nego vrlo nejasno drži da se radi o nekakvom registru ili njegovoj kopiji koja se Čuvala u Splitskom kaptolu i Čiji će izgled i sadržaj ostati vječnom tajnom. (Isto, str. 250-251). U sljedećem radu, odnosno u uvodnoj studiji uz objavljenu građu registra Zadarskog kaptola koju je sastavio notar Artikucije iz Rivignana Ančić jasnije definira svoje viđenje kraljevskog registra iz dokumenta iz 1370. godine za koji kaže da se radi o prvom katastru Hrvatskog kraljevstva pohranjenom u Splitskom kaptolu kojemu bi Pacta conventa bili uvodni tekst. U bilješci kojom pojašnjava iznesene stavove izričito kaže da se ne radi o kraljevskom registru koji se u mađarskoj historiografiji ubraja u libri regii. Svoju tvrdnju potkrijepljuje citatom iz istog dokumenta koji »obrađuje« tako što iz njega uklanja riječi de domo et camara sue maiestatis nobis assignati te umjesto njih stavlja tri točke (...). (M. Ančić, Splitski i zadarski kaptol kao »vjerodostojna mjesta«, 12.) No, upravo izostavljene riječi nedvosmisleno upućuju da se radi o registru iz kraljevske kancelarije izašlih dokumenata koji je kasnije poznat pod nazivom libri regii, a njegov veći dio, poglavito onaj od početka XVI. st. čuva se i danas. (Bojničić, I. Kraljevske darovnice, odnoseće se na Hrvatsku. Iz kraljevskih registraturnih knjiga »Libri regii«, str. 178) U sljedećem radu, Ančić se opet usput vraća »kraljevskom registru« i čini se da »puzajući« mijenja ranije izneseno mišljenje. Ne obazire se na vlastite riječi da se radi o katastru Hrvatskog kraljevstva koji se čuva u Splitskom kaptolu i pokušava na temelju istog dokumenta utvrditi okolnosti nastanka »misterioznog dokumenta« koji se naziva registrum regale. S obzirom na dvadesetčetvoricu prisežnika Hrvatskog kraljevstva koji se uz petoricu ugarskih baruna spominju kao sastavljači »kraljevskog registra«, a javljaju se i u dokumentima izdanim od strane kralja Ludovika kao rezultat boravka kraljice Elizabete u Dalmaciji 1360. godine, Ančić nastanak »kraljevskog registra« pripisuje tom trenutku. (Vidi: Ančić, M. Architecture on Royal Domains in Nothern Dalmatia, Hortus artium medievalium. (Zagreb-Motovun). 13, 1(2007), str. 208-209.) U katalogu izložbe o Dalmatinskoj zagori, pak, bez potpore novih argumenata iz vrela i literature Ančić kaže da se u doba vladavine kralja Karla Roberta »... konačno ustrojavaju registri isprava što ih je izdavala kraljevska kancelarija.« (Ančić, M. Srednjovjekovno plemstvo na prostoru između Zrmanje i Neretve, u: Dalmatinska zagara nepoznata zemlja. Katalog izložbe, Zagreb : Republika Hrvatska Ministrastvo kulture - Galerija Klovićevi dvori, 2007, str. 149.) Čini se da je Ančić sasvim promijenio mišljenje o kraljevskom registru koji se spominje u dokumentu iz 1370. godine - što bi implicite proizlazilo iz svih njegovih dosadašnjih iznesenih stavova te da je prihvatio predložene mu sugestije - ili, pak, rečenicu o kraljevskim registrima ubacuje u najnoviji rad kao opće mjesto, iako dosada nepoznato i nespomenuto za razdoblje srednjeg vijeka u hrvatskoj historiografiji.