ARHIVSKI VJESNIK 51. (ZAGREB, 2008)
Strana - 242
koju je izdao Martin Pethe de Hetthes, nadbiskup kaločko-bački i namjesnik cara Rudolfa II za Ugarsku, uz navođenje genealogije obitelji Zaboky te prijepise transumpta Zagrebačkog kaptola iz 1372. godine, zatim oporuke Elene Zaboky, udovice Nikole Zabokya iz 1500. godine i presude bana Tome Erdödya iz 1589. godine. Navedene isprave same po sebi dio su administrativne dokumentacije uobičajene u srednjem vijeku u Ugarsko-hrvatskom kraljevstvu gdje kaptoli kao loca credibilia imaju nezamjenjivu ulogu u raznim poslovima, pa i samim sudskim procesima kao mjesta koja obavljaju jasno definirane zadatke u istragama te o tome čine zapise - izvješća koje šalju ustanovama od kojih su dobile nalog. Ovisno o tome do koje razine je dospjelo sudovanje kaptoli izvršavaju naloge banovca, bana i kralja. U sudskom spisu koji citiramo vrlo se jasno razaznaje uspostavljena sudska hijerarhija i dioba zadataka među sudionicima u postupku. Početna je karika za naša promišljanja isprava odnosno izvješće Zagrebačkog kaptola izdana 18. listopada 1343. godine,"" u kojoj kaptol izvješćuje bana Nikolu da je postupio po njegovu nalogu od 24. rujna 1343. godine - koji inače po ondašnjim uobičajenim normama kao priloženu dokumentaciju prepisuje u samo izvjeće. 23 Kaptolu je bilo od strane bana naloženo da istraži istinitost navoda Petra, sina Nuzlinova daje od kralja Karla I., a na molbu bana Mikca dobio posjedovne čestice Zabok, Jalšovec, Prosenik i Juroc kao kraljevsku darovnicu. Ta je zemlja bila prije novonastale situacije u posjedu nekog Samsona koji je umro bez nasljednika. Kaptol je prema svojim ovlastima vjerodostojnog mjesta trebao izabrati jednog svog čovjeka {homo fidedignus, homo fidelis capituli) koji bi s predloženim banovim čovjekom (homo noster) obavio istragu o tom pitanju te podnio banu izvješće. Izvješće koje je banu podneseno potvrdilo je istinitost Petrovih tvrdnji i zatim je ban Nikola iste godine 21. listopada Petru izdao bansku povlasticu (literas nostras privilegiales) 24 osnaženu banskim visećim pečatom koja sadrži svu potrebnu - prije navedenu - dokumentaciju, uz napomenu daje presuda donesena na općem saboru slavonskog plemstva održanom u Zagrebu 13. listopada iste godine, odnosno na petnaestinu blagdana sv. Mihovila Arhanđela (in quindenis beati Michaelis Archangeli). Izdana isprava ima sve forme banskog privilegija te se na toj razini slučaj može smatrati završenim. Ban Nikola potvrđuje kraljevsku darovnicu za posjedovne čestice Zabok, Jalšovec, Prosenik i Juroc koje se nalaze u Zagorskom komitatu sa svim pravima, prinadleštvima i pripadnostima da ih spomenuti Petar, comes, kako ga imenuje, zauvijek posjeduje i drži skupa sa svojim nasljednicima u prijašnjim, starim međama, i to kraljevskom ovlašću (regia auctoritate) prenesenom na bana Nikolu. No, čini se da za nasljednike Petra Nuzlinova presuda donesena na saboru u Zagrebu nije bila dovoljna. O tome svjedoči ponovno treća pergamena na koju se poziva 1636. godine prokurator Baltazara Zabokya, a koja jest isprava, odnosno transumpt Zagrebačkog kaptola iz 1372. godine. Te godine, naime, Nikola, sin prije spomenutog Petra Nuzlinova moli Zagrebački kaptol da mu potvrdi i prepiše jednu 22 Isto, str. 297-298. 23 Isto, str. 297. 24 Isto, str. 298.
