ARHIVSKI VJESNIK 51. (ZAGREB, 2008)
Strana - 240
Na temelju vrlo ograničenog broja zapisa u vrelima mađarski su povjesničari više-manje utvrdili kako je funkcionirao kraljevski registar u XIV. i XV. st. Njegovo osnivanje dovode u vezu s praksom koju su Anžuvinci donijeli sa sobom iz Napulja gdje je ista ustanova osnovana 1265. godine. 17 Nije utvrđeno kada je prvi dokument zaveden u registar, ali isprava iz 1519. godine navodi daje jedna isprava iz 1331. kopirana iz kraljevskog registra (kraljevskih knjiga /libri regii/). Prvi, pak, sigurni podatak dolazi iz isprave iz 1357. godine koja kaže da je jedna donacija Karla I. kopirana iz njegovih registara. Iz istog dokumenta se saznaje da se registar Karla I. (1301.-1342.) čuva in conservatoruo suo (tj. Ludovikovom) more consueto pro evidentiori cautela. Od 1365. godine na poleđini dokumenata izašlih iz kraljeve kancelarije nalazio se znak R m (regestratum) ili R a (regestrata) ili bilješka regestrata ad librum regálém, a u Sigismundovo (1387.-1437.) vrijeme bilježilo se čak i ime osobe koja je ispravu upisala u registar. Kasnije se navodilo sve više podataka na izdanoj ispravi pa tako i knjiga u kojoj je upisan dokument ili čak i godina pod kojom se vodi. Tamo gdje je bila rezidencija vladara nalazio se i registar. Nakon uništenja kraljevske palače na Budimu i njezina zauzeća pod turskom okupacijom registar je stradao, ali je na sreću ipak nekoliko registara sačuvano. Za ovu ustanovu brinuo se kraljev vicekancelar s naslovom conservator. Tekući registri čuvali su se u kraljevskoj kancelariji, a ispunjeni u palači na Budimu u riznici odnosno kraljevskom arhivu (regale conservatorium). U vrijeme vladanja Sigismunda (1387.-1437.) bilo je u upotrebi nekoliko sličnih knjiga. Kralj Matija Korvin nakon krunidbe imao je dva registra, Vladislav (1490.-1516.) pet, a Ludovik II. (1516.-1526.) dva. Što se u kraljevske registre upisivalo pojašnjavaju riječi jedne Sigismundove isprave iz 1436. godine: in quibus nostre regié donationes et confirmationes ac consensuales adhibitiones solent conscribi}* Mađarski su povjesničari utvrdili da su ponekad unosi u registar imali oblik integralne isprave, a ponekad da su bili samo u formi sažetka. 19 U oba oblika mogli su poslužiti za renoviranje upisane isprave, jer su sadržavali sve elemente pravnog čina. O registriranju dokumenata koji se odnose na hrvatske prostore iz razdoblja srednjega vijeka nije se do sada znalo. No, stjecajem okolnosti u dvama relativno nedavno otkrivenim dokumentima zabilježeni su podaci koji bacaju novo svjetlo na vrijeme nastanka i ustroj kraljevskog registra. Dakako, moramo naglasiti -as time se slažu i mađarski povjesničari - nastanak kraljevskog registra dokumenata vezan Registre (Registri Angioini) u Napulju u nekadašnjem Archivio centrale pregledao je F. Rački i iz njih je napravio ispise dokumenata za razdoblje 1270.-1407. godine koje je objavio. Neki od njih - oni kralja Ladislava Napuljskog - objavljeni su i u Diplomatičkom zborniku. Vidi: Rački, F. Izvadci iz kralj, osrednjeg arkiva u Napulju, Arkiv za povjestnicu jugoslavensku. (Zagreb), 7(1869), str. 5-71; Isti, Rukopis tičući se južnoslovinske povjesti u arkivih srednje i donje Italije, Rad JAZU (Zagreb). 18(1872), str. 209-239; CD XVII, str. 363-365, 372-376, 390, 456-458, 460-465, 466-467, 480-482, 521-528. 18 Szende, K. The Uses of Archives in Medicval Hungary, str. 116. 19 Tako I. Bojničić koji je pregledao i prepisao uneske u registre nakon 1526. godine kaže: »Moramo još istaknuti, da se kraljevske knjige u XVI. i XVII. vijeku nijesu baš osobito točno vodile; poznata su nam naime mnoga izvorna privilegija te dobe, kojih uopće nema u kraljevskim knjigama, dočim su opet druga samo u kratko spomenuta.« (Bojničić, I. Kraljevske darovnice, odnoseće se na Hrvatsku. Iz kraljevskih registraturnih knjiga »Libri regii«, str. 179.
