ARHIVSKI VJESNIK 51. (ZAGREB, 2008)

Strana - 133

Čitavo poglavlje Zakona posvećeno je privatnome arhivskom gradivu. Zakon kaže (članak 32.) da se odredbe, koje se odnose na javno arhivsko gradivo, koliko je to moguće, trebaju također primijeniti i na privatno arhivsko gradivo. Nije jasno primjenjuju li se na svo privatno arhivsko gradivo ili samo na ono koje je registrirano kod Hrvatskog državnog arhiva (članci 30.-31.). Postoje arhivski zakoni koji sadrže odredbe o zaštiti privatnoga arhivskoga gradiva koje je od posebnog nacionalnog interesa, ali arhivsko zakonodavstvo koje obuhvaća sve privatno gradivo veoma je rijetko. To će također biti teško provedivo, s obzirom na golema sredstva koja bi se mogla bolje upotrijebiti na zaštitu privatnog gradiva koje je registrirano kao posebno značajno za povijest Hrvatske (članak 30. napominje: od interesa za državu - ja bih sugerirao nešto širu definiciju, koja ukazuje na interes naroda ili hrvatske nacije). Postoji 17.000 privatnih udruga u Hrvatskoj - pa ih svakako treba kategorizirati (u skladu s Pravilnikom o vrednovanju te postupku odabiranja i izlučivanja arhivskoga gradiva), kako je predložila Melina Lučić.

8 Predlažem da se članku 30. doda odgovarajuća odredba, npr.: Na ovo arhivsko gradivo odnose se sljedeći članci III. dijela Zakona (III. Privatno arhivsko gradivo). LB. Kao što sam već rekao, članci 1., 2., 3. i 4. arhivskoga zakona temelj su za utvrđivanje statusa arhivskoga i registraturnoga gradiva. Da li je to dovoljno za stvaranje čvrstih temelja na kojima se može graditi arhivska teorija, metodologija i praksa, kao i arhivska politika? Tehnologija mijenja način na koji organizacije djeluju. Istina, važne organizacijske promjene vveberovskih birokratskih sustava (uključujući decentralizaciju i raslojavanje) započele su puno prije široke upotrebe osobnih računala.

9 Ali informacijske i komunikacijske tehnologije (ICT) omogućuju nove načine zajedničkog rada te veću fleksibilnost, interaktivnost i kontrolu. To funkcionira i unutar i izvan organizacije: poduzeće je mreža, a mreža je poduzeće, tvrdi Manuel Castells.

1 Odnos između stvaratelja i njegovoga gradiva je zamagljen, budući daje zamagljena granica stvaratelja, kao i granica kojom jc definiran zapis. U e-poslovanju i e-upravi sve je više zapisa nastalih u mrežnome okruženju u kojemu različiti partneri pridonose nastanku zapisa, do te mjere daje teško dodijeliti zapis ijednome od njegovih sustvaratelja (partnerskih stvaratelja).

11 U Australiji - gdje praktičari i teoretičari od 1960-ih razvijaju koncept višestruke provijenijencije - Chris Hurley odnedavno * Lučić, M. Arhiv i nevladine neprofitne organizacije: nadzor nad udrugama i akvizicijska politika. Arhivski vjesnik 46(2003), str. 53-67, ovdje 66. 9 Tough, A. Records and the transition to the digital. Record Keeping in a Hybrid Environment... Oxford : Chandos Publishing, 2006., str. 1-25, ovdje 1. Castells, M. The Internet Gulaxy. Reßections on the Internet, Business, and Society. Oxford : Oxford University Press, 2001., str. 64-78. " Dollar, C. M. Archivál Theory and Information Technologies. The Impact of Information Technologies on Archivál principles and Methods. Maccrata : University of Macerata, 1992., str. 50-51; Tibbo, H. Creating, managing, and archiving records: Changing roles and realities in the digital era. Managing and Archiving Records in the Digital Era. Changing Professional Orientations. Baden : hier + jetzt, Verlag für Kultur und Geschichte, 2006., str. 21-23.