ARHIVSKI VJESNIK 50. (ZAGREB, 2007)
Strana - 64
navedenu katedru, na koju sam primljen odlukom članova vijeća Filozofskog fakulteta, s Hrvatskim državnim arhivom. Poslijeratno je stanje, međutim, promijenilo moj životni put. Nakon prethodne dvije diktature, uslijedila je i treća. Budući da nisam bio pobornik političko-ideološke isključivosti nove vlasti, napustio sam svoju rodnu zemlju, svoju ženu i kćerku, čitavo okružje moje mladosti, ijedne hladne novembarske noći 1945. prešao sam austrijsku granicu riskirajući život. Nadao sam se kako ću na svom putu po svijetu nailaziti na demokratske sustave temeljene na slobodi. Stvarnost? Zabluda? Dvije sam životne odrednice nosio sa sobom, vjeru - čvrstu i stalnu - i profesiju - čvrstu, ali izloženu burama i vihorima sudbine. I tako je počeo drugi dio mog profesionalnog života, obilježen velikim oscilacijama. Moj prvi dodir sa zapadom bio je nezaboravan. Strpali su me u zatvor zato što sam ilegalno prešao granicu. To je na sreću trajalo samo par dana. Nakon toga sam otišao u Graz, gdje su engleske okupacijske snage držale studentski kampus za izbjeglice iz istočnih zemalja. Tamo sam se upisao na studij prava, gdje sam se posebno posvetio uvodu u pravo i srednjovjekovnom municipalnom pravu. Stupio sam u kontakt s Katedrom za paleografiju tamošnjega Filozofskog fakulteta i s arhivom pokrajine Štajerska, s namjerom da provedem istraživanje o srednjovjekovnim dokumentima. Za vrijeme putovanja Austrijom posjetio sam nekoliko arhiva. U Grazu mi je pala na pamet ideja o sakupljanju dokumenata vezanih za hrvatske izbjeglice i formiranju arhiva hrvatskih emigranata. Iz Graza sam se preselio u Salzburg, gdje sam upoznao poznatog franjevačkog svećenika koji je nekad predavao u franjevačkoj gimnaziji u Varaždinu. Iznio sam mu svoju zamisao o arhivu, što mu se jako dopalo pa smo odmah počeli s prikupljanjem dokumenata. Predložio mi je da se zaposlim u Nadbiskupskom arhivu kojemu je trebalo pojačanje u stručnjacima za srednjovjekovne dokumente. Međutim, moj novi životni put imao je za odredište Rim, uslijed posredovanja jednog drugog franjevca koji je došao iz Italije i koji je smatrao da bih se mogao uključiti u rad franjevačkog Papinskog sveučilišta Antonianum. Rektor tog sveučilišta bio je Hrvat Karlo Balić, poznati mariolog i stručnjak za filozofiju Duns Scota. Jedne noći u veljači 1947. uz pomoć tirolskog fratra prešao sam ledene sniježne visine Brenerskog prolaza, izbjegavajući austrijske i talijanske snage na granici. U Rimu me fra Balić zadužio za izradu kataloga biblioteke koju je Sveučilište kupilo od jednog talijanskog lingvista. Taje biblioteka posjedovala mnogo knjiga na slavenskim jezicima. Istovremeno sam pomagao Baliću u transkripciji fotokopija nekoliko kodeksa iz XIII. stoljeća. Dosta mi je vremena ostajalo i za pohađanje tečaja arhivistike u Tajnom vatikanskom arhivu i bibliotekarstva u Apostolskoj vatikanskoj biblioteci, školske godine 1947./1948.
