ARHIVSKI VJESNIK 50. (ZAGREB, 2007)
Strana - 46
gdje je bio bibliotekar Muzeiona. Napisao je više djela, a glavno mu je Veliki matematički sustav, poznatije kao Almagest, tako nazvano prema naslovu arapskog prijevoda iz 9. stoljeća. U tom je djelu Ptolemej dao prikaz cijele astronomske nauke do svog vremena. Svoja je astronomsko-matematička istraživanja primijenio i u djelu Geografski naputak (skraćeno Geografija), nekoj vrsti priručnika za crtanje karata. Pri stvaranju Geografskog naputka uvelike se oslanjao na izgubljeno djelo grčkog geografa Marina iz Tira (1.-2. st.). Najveća je vrijednost Ptolemejeva rada u tome što je sakupio i sistematizirao istraživanja iz ranijih stoljeća i dao im oblik u kojem su se ona dalje širila kao standardna djela s područja astronomije i geografije. Antička je geografija za Ptolemej a postigla najveći napredak, no već su u razdoblju ranog srednjeg vijeka Ptolemejeva geografska dostignuća zapostavljena. Naime, zbog shvaćanja ranokršćanskih teologa koji su radije prihvaćali kartografsku viziju svijeta na kojoj je Zemlja bila prikazivana kao okrugla ploča okružena oceanom, nego Zemlju u obliku kugle kakvu je prikazao Ptolemej, te zbog opasnosti od crkvene inkvizicije, Ptolemejeva Geografija duže vrijeme nije smjela biti spominjana u javnosti. To se promijenilo tek u 15. stoljeću, kada su se u južnoj Europi, a ponajviše u Italiji, javile nove težnje u znanosti i umjetnosti, koje su označile početak razdoblja obično nazivanog ranom renesansom. Tada je i geografija dobila novo mjesto u znanosti, a kartografija se počela smatrati njenim najvažnijim dijelom. Naime, glavni je cilj obje struke postao što bolje upoznavanje čitatelja povijesnih djela s područjima na kojima su se odvijali povijesni događaji. Kartografi su područja željeli prikazati što realnije, a da bi to postigli, morali su prekinuti s dotadašnjom samostanskom kartografijom i vratiti se grčkim kartografima, prvenstveno Ptolemeju. 2 Sve to ne bi bilo moguće da Crkva u to vrijeme nije prestala braniti zanimanje za klasična djela. Ptolemejeva Geografija je tako već sredinom 15. stoljeća postala osnovni udžbenik za geografiju koja se na svim europskim visokim školama počela predavati na posve nov način. Osim toga, u to jc vrijeme izumljen tiskarski stroj koji je djelo ubrzo učinio dostupnim širokom krugu ljudi. Pojedini su europski tiskari već krajem 15. stoljeća objavili nekoliko latiniziranih izdanja Ptolemejevog djela, 2 Autograf se Ptolemejeve Geografije nije sačuvao, ali jesu srednjovjekovni prijepisi. Poznato je da je još u 13. stoljeću bizantski redovnik Maksimos Planudes posjedovao prijepis Geografije, i daje poslije našao još nekoliko sličnih prijepisa s atlasnim kartama. Kasnije je utvrđeno da postoje dvije redakcije Ptolemejevih atlasnih karata: redakcija koja se sastoji od 64 regionalna zemljovida i redakcija koja se sastoji od 26 regionalnih zemljovida. Posljednje navedena redakcija smatra se točnijom. Do danas je sačuvano nekoliko prijepisa Ptolemejeve Geografije, npr: Urb. Gr. 82, koji se čuva u Vatikanu, nastao u 12. stoljeću; Gr. 1291, koji se također čuva u Vatikanu, nastao oko 814. godine; tzv. Vatopedov kodeks, koji se čuva na Atosu, nastao krajem 12. ili početkom 13. stoljeća.
