ARHIVSKI VJESNIK 50. (ZAGREB, 2007)
Strana - 37
Ohiu (SAD) i riječi ćore (jezgra), što implicira da dublin ćore nije konačan skup metapodataka te daje proširiv i prilagodljiv raznim primjenama. Dublinski osnovni skup elemenata metapodataka standard je za opis informacijskih izvora različitih sektora. Informacijski je izvor ovdje definiran kao sve što ima identitet. Standard definira samo skup elemenata koji se obično rabi u kontekstu određenog projekta ili aplikacije. Zahtjevi i način uporabe na lokalnoj razini ili za pojedinu zajednicu mogu nametnuti dodatna ograničenja. Dublin ćore ne treba zamijeniti neki drugi standard metapodataka, već koegzistirati, čak i u opisu istog izvora - sa standardima metapodataka drugih semantika. Temeljni metapodaci koje sadržava dublin ćore (dc element set) su: naslov, tvorac (autor), predmet, opis, izdavač, suradnik, datum, tip, oblik, identifikator, izvor, jezik, odnos, vanjska obilježja i prava. Naslov je podatak o imenu, nazivu, autor je osoba ili organizacija, servis ponajprije odgovoran za nastajanje jedinice opisa, predmet opisuje temu o kojoj je riječ, a preporuka je da se upotrebljavaju ključne riječi, fraze ili klasifikacijski kodovi kontroliranog rječnika radi svođenja subjektivnosti u opisu na najmanju moguću mjeru. Opis je sažetak ili grafički dodatak predmetu, izdavač je odgovoran za dostupnost i raspoloživost materijala, suradnik bi bio osoba suodgovorna za nastanak predmeta, datum i jezik jasni su sami po sebi, tip označava rod ili prirodu zapisa (rječnik, zbirka pjesama u bibliotečnom kontekstu), oblik znači način prezentacije podataka, identifikator je nedvojbena uputa na predmet, bez obzira na kontekst u kojem se nalazi, izvor je podrijetlo cijelog dokumenta ili samo jednog dijela, odnos tumači povezanost sa značenjima formalnih identifikacijskih sistema s kojima je u prisnoj vezi, vanjska obilježja su prostorna lokacija i vremensko trajanje karakteristika predmeta. Prava se najčešće odnose na intelektualno pravo, a mogu sadržavati i podatak o ograničavanju ili zabrani uporabe. Digitalni arhiv u teoriji i praksi u Informativnom programu HTV-a Digitalni svijet gotovo je izbrisao granicu između produkcije i arhiviranja. Tradicionalno arhiviranje smatrano je pomoćnom djelatnošću, prva postaja na koju dolaze pretraživati potrebni materijal i posljednje odredište završenih i često zaboravljenih materijala, sirovina, emisija i dr. U idealnim uvjetima dolazi do integracije produkcije i arhiviranja, u stvarnom svijetu treba učiniti sve kako bi se produkcija i arhiviranje što više približili. Tako u lancu digitalne proizvodnje arhiv nije više na kraju lanca već se integrira u proizvodnju programa lakšim i bržim pristupom materijalu. Međutim, to podrazumijeva ne samo tehnološku prilagodbu nego i mijenjanje svijesti o aktivnoj kooperaciji između arhivista, produkcijskog osoblja i tehničke potpore.
