ARHIVSKI VJESNIK 50. (ZAGREB, 2007)
Strana - 239
InterPARES 2 Metadata Schema Registry) nastavlja se na prethodnu temu. Oni naglašavaju da je nužna komponenta elektroničkog upravljanja zapisima infrastruktura koja će podržavati stvaranje, zaštitu i dostupnost vjerodostojnih i razumljivih metapodataka. Ovu potrebu razmatraju u kontekstu razvoja modela sheme metapodataka InterPARES 2 Descrption Cross-Domain Group. Razmatrajući probleme poput samog poimanja metapodataka, upravljanja metapodacima, izrade sheme metapodataka ili zahtjeva za infrastrukturu metapodataka, autori nude odgovore na pitanja uglavnom se referirajući na praktična rješenja InterPARES 2 projekta. Broj završava člankom Joela Wurla Dokumentiranje razmještanja: migracija arhivskih izvora iseljenika iz Istočne Evrope nakon Drugog svjetskog rata (Documenting Displacement: The Migration of Archivál Sources From Past-WW II East European Emigre Groups), Autor govori o migracijama iz Istočne Evrope u poslijeratnom razdoblju i načinu na koji su zajednice iseljenika nastojale očuvati i zaštititi elemente i izraze vlastitog identiteta nakon iseljenja. On pokušava analizirati na koji su način životi ovih zajednica dokumentirani kroz arhivske izvore te koja je bila uloga pisanih izvora u očuvanju tog identiteta. Posebno izdanje časopisa Archivál Science 2-4 iz 2005. godine posvećeno je temi makro vrednovanja. Niz članaka vrijeđanje prilog upoznavanju s pojmom makrovrednovanja, njegova razvoja i primjene. Kao što je u uvodu naglasila Candace Loewen, teorija makrovrednovanja u arhivističkoj je literaturi dosta obrađivana, ali postoji vrlo malo tekstova o njegovoj primjeni. Stoga su autori u tekstovima nastojali otići korak dalje u tom smjeru. Prvi u nizu članaka je onaj Terrya Cooka Makrovrednovanje u teoriji i praksi: pojava, karakteristike i primjena u Kanadi, 1950-2000 (Macroapprasial in Theory and Practice: Origins, Characteristics and Implementation in Canada, 1950-2000). Autor daje pregled razvoja teorije i prakse makrovrednovanja u Kanadi u navedenom razdoblju, njegovih karakteristika i konteksta razvoja. Iako se pojam makrovrednovanja prvi puta pojavio u Kanadi tek kasnih 1980-ih, on prati razvoj postupaka odabiranja i izlučivanja u kanadskoj arhivističkoj praksi od početka 20. stoljeća. U razdoblju do 1980-ih odabiranje gradiva služilo je, prije svega, interesima stvaratelja. Iz tog razloga značajan dio gradiva nije stvarno vrednovan, nego je jednostavno preuziman u arhive kao arhivsko gradivo. Isto tako, često su vrednovanja, barem s arhivističkog stajališta, provođena bez dublje analize konteksta - političkog, operativnog i spisovodstvenog. Već se krajem 1980-ih razvija svijest o tome daje promjena koncepta vrednovanja postala nužnost. Osim konceptualnih potreba za promjenom i pojava elektroničkog gradiva tražila je drugačije teoretske, ali i strateške poglede na vrednovanje. Promjene su kretale u smjeru zacrtanom u radovima nekih istaknutih teoretičara arhivistike, poput Bearmana ili Taylora, koji ističu daje potrebno: usredotočiti se na kontekst nastanka dokumentacije; zanemariti ono fizičko i usredotočiti
