ARHIVSKI VJESNIK 49. (ZAGREB, 2006)

Strana - 48

su ostali bili ponovno evidentirani svaki pod svojim brojem. Na njima je uvijek bio upisan broj toga prvog spisa, te su oko njega bili okupljeni u trogodišnjem razdoblju koje se zvalo trijenij (»trienium«). To je bilo propisano i spomenutim Kremserovim internim aktom (Registraturs-Manipulation in ihrem Detail).'" Dapače, onje u svojemu izvješću s početka 1857. naglasio da smatra jednim od najvećih nedostataka ranije (zatečene) registrature to što nije »priorirala« spise (tj. okupljala ih oko korjenitog broja).

23 Koncept korjenitog broja, koji je time uveden u poslovanje ovdašnjih ustanova, vremenom je postao jednim od sinonima za uredsko poslovanje u Monarhiji, a njegovo korištenje nije zamrlo u razdoblju Namjesničkog vijeća, kao ni u vrijeme Zemaljske vlade.

24 Treba napomenuti da sc u Namjesništvu okupljanje oko korjenitog broja, pored toga što je bilo naznačeno na spisima (tj. njihovim košuljicama), moglo pratiti i putem kazala koja su stoga bila glavna ispomoć za pojedinačno pretraživanje. Obrazac urudžbenog zapisnika koji je koristilo Namjesništvo ostao je u većini svojih elemenata na snazi sve do vremena Zemaljske vlade, isto kao što su i temeljne rubrike urudžbenog zapisnika (»napisnika«), propisane Uredovnim naputkom od 17. ožujka 1855. za niže upravne oblasti, bile u glavnim crtama na snazi barem još na prijelazu stoljeća, u poslovanju županija, kotareva ili općina. Jedina značajna razlika između rubrika urudžbenog zapisnika Namjesništva i kasnijih tijela središnje zemaljske uprave bila je u tome što su Namjesničko vijeće i Unutarnji odjel Zemaljske vlade uvrstili kao posljednju rubriku u urudžbenom zapisniku onu za oznaku sveska (»pismare svezak«). To nije bilo korišteno u vrijeme Namjesništva, što ne čudi s obzirom daje sustav svezaka tada tek uveden u poslovanje. U urudžbeni zapisnik se, uz tekući broj spisa, upisivala i oznaka organizacijske jedinice, tj. odjela kojemu su spisi bili upućeni na rješavanje (naznačenog rimskim brojem), što je također ostalo vrijediti i kasnije, kod Namjesničkog vijeća i Zemaljske vlade.

26 Pored toga, radi bolje kontrole kretanja i 22 Kasnije se za to uvriježio naziv registraturno razdoblje. Radi usporedbe, Uredovni naputak iz 1855. predvidio je dvo-, tro-. Četvero- i petogodišnje trajanje registraturnog razdoblja (koje naziva »registraturnom periodom«). Usporedi: ZVL/1855, rázd. I, kom. XIII, br. 75, 165-207. 21 HDA, Namjesništvo, Predsjedništvo, sv. II, 314/1857. Pojam prioriranja, prema onome što navodi Vidmar, dobio je drugačije značenje u vrijeme Zemaljske vlade. Tad se radilo o postupku oblaganja spisa njegovim predspisima, nastalim u ranijem registraturnom razdoblju (razdobljima). Oblaganje se provodilo prema potrebi, tijekom rada na nekom predmetu (Vidmar, 430). 24 O korjenitom broju kao obilježju uredskog poslovanja austrougarskih ustanova pisao je Papritz (Papritz, 219). On donosi konstataciju da se korjeniti broj u Austriji pojavio tek s Kielmannseggovom uredskom reformom na prijelazu stoljeća (oko 1900), kad su u pitanju provincijalna tijela, teje najprije uveden u Donjoj Austriji. Po njemu, sustav je korjenitog broja na razini središnjih državnih tijela primjenjivan tek od 1908. u Ministarstvu za javne radove, a kod drugih središnjih tijela Monarhije još i kasnije. Ovaj rad pokazuje da njegove konstatacije ne stoje. 25 Smrekar: II, 213. 26 Usporedi: HDA, Namjesništvo, Opći urudžbeni zapisnik, br. 20.001-22.000/1856; HDA, Namjesničko vijeće, Opći urudžbeni zapisnik, br. 9477-14.096/1865; HDA, Unutarnji odjel Zemaljske vlade, Urudžbeni zapisnik, br. 1-7000/1894.