ARHIVSKI VJESNIK 49. (ZAGREB, 2006)

Strana - 279

NEKROLOZI In memóriám Vilim Matić (30. 7.1952 - 12. 5. 2006) Cijenjeni poštovatelji života, rada i djela Vilima Matica! Želimo se s nekoliko riječi podsjetiti i zahvaliti, u ime široke javnosti, ponajprije arhivske, na svemu što nam je naš kolega i suradnik Vilim Matić, viši arhivist u Državnom arhivu u Osijeku, ostavio i zadužio. U ovoj prigodi teško je govoriti jer smo duboko žalošću potreseni, zaustavljamo suze, a riječi se grče od tuge zbog prerane smrti našega voljenog, dobrog i poletnog profesora Vilima Matica. Smrt Vilima Matica osiromašila nas je i ostavila bez voljenog supruga, oca i suradnika na poslu, a Osijek i Hrvatsku bez vrsnog stručnjaka i znanstvenika. No, vjerujemo da gaje za njegova brojna dobra djela na polju odgoja i prosvjete kao profesora u Miholjcu i Osijeku, potom kao arhivskog stručnjaka s brojnim istraživačima i korisnicima, Gospodar Života nagradio vječnim životom, a nama ostavio kao uzor i nadahnuće. Vilim Matić rodio se u Vukovaru 30. srpnja 1952. godine. Godine 1959. odlazi s roditeljima u Crikvenicu gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. U Zagrebu 1976. je na Filozofskom fakultetu završio studij povijesti i povijesti umjetnosti. Godine 1976. nastanio se u Osijeku gdje je sa svojom suprugom odgojio dvoje djece na koje jc bio posebno ponosan. Prvo je radio u Srednjoj školi u Donjem Miholjcu (od 1976. do 1984), potom u Osijeku u tadašnjem Elektrotehničkome školskom centru (od 1984. do 1992). Njegovi su ga učenici tako voljeli da su ga već kao odrasli ljudi uvijek rado susretali i popričali s njim, jer je bio pravi profesor i odgajatelj, pun razumijevanja, vedrine i znanja. Za vrijeme agresije na Osijek 1991. godine pošao je s učenicima u izbjeglištvo, te je to bilo vrijeme puno psihičkih stresova. Zbog toga je 1992. godine prešao u Arhiv gdje je stekao dobro stručno znanje, bio voditelj Odjela za obradu i sređivanje starijeg arhivskoga gradiva i postao vrstan arhivist i istraživač te dobio priznanje kao arhivist-specijalist. Posebno je za svoje stručne i znanstvene radove na starijem arhivskom gradivu iz područja zemljišnih planova i nacrta dobio 2002. godine zvanje višeg arhivista. Surađivao je u brojnim stručnim i znanstvenim povjerenstvima, skupovima, časopisima i knjigama. Uvijek je bio pun optimizma, s vedrinom je i smiješkom susretao ljude i omogućavao im da nađu što su tražili. Mnogim kolegicama i kolegama pripravnicima bio je mentor te ostavio neizbrisivu uspomenu kao čovjek i kao vrstan arhivski stručnjak, pedantan i pun razumijevanja za njihove poteškoće.