ARHIVSKI VJESNIK 49. (ZAGREB, 2006)
Strana - 275
Kukuljica, M. Zaštita i restauracija filmskog gradiva. Zagreb : Hrvatski državni arhiv, 2004. 341 str. Autor, Mato Kukuljica, u sedmom svesku niza Prilozi za povijest hrvatskog filma i kinematografije u izdanju Hrvatskoga državnog arhiva, sažeo je svoju cjelokupnu profesionalnu djelatnost na području zaštite i restauriranja filmskoga gradiva. Radi se o svojevrsnom udžbeniku koji će nesumnjivo poslužiti kao vrijedno štivo stručnjacima, ali i početnicima u tom području budući da nas autor metodički vodi kroz povijest nastanka i uporabe filma kao medija, proces proizvodnje filmske vrpce, dajući uvid u njegovu kemijsku strukturu i moguće procese uvjetovane vremenom i okolinom kako bi se mogla sagledati bit zaštite, restauriranja i pohrane tog osjetljivoga gradiva. Knjiga, uz predgovor i uvodne napomene, sadrži dvanaest poglavlja te sažetak, popis literature, izvora i dokumentacije, te popis filmskih arhivskih ustanova spomenutih u knjizi, kazalo osoba i kazalo filmova. U prvom poglavlju, Prve ideje o potrebi čuvanja filmskog gradiva i osnivanje filmskih arhiva, autor ističe važnost pohranjivanja filmskoga gradiva u svrhu zaštite, koje se kod nas uvodi osnivanjem Hrvatske kinoteke 1979. na temelju Zakona o kinematografiji iz 1976. Nadalje, riječ je o osnivanju velikih nacionalnih filmskih arhiva i Međunarodnog udruženja filmskih arhiva (Federation Internationale des Archives du film: FIAF). Temeljni je zadatak filmskih arhiva i filmskih arhivista trajna pohrana filmskoga gradiva u svim izvornim oblicima, formatima, podlogama. U drugom poglavlju, Pregled razvitka kinematografskog medija (filma), autor opširno opisuje nastanak i razvitak filmske tehnologije - od prvih pokušaja izrade filmske vrpce i pojave filmske vrpce u bojama do stvaranja prvih zvučnih zapisa. U trećem se poglavlju, Osnovne karakteristike filmske vrpce, izlažu i analiziraju podaci i saznanja iz suvremenih znanstvenih istraživanja. Činjenica je da bez temeljnog poznavanja nastanka, razvitka i osnovnih značajki filmske vrpce, filmski arhivisti i filmski restauratori ne mogu poduzimati djelotvorne i primjerene mjere zaštite i restauriranja filmskoga gradiva. Autor nas provodi kroz značenja riječi film, filmska vrpca i opisuje svojstva emulzija od kojih se film sastoji. Cilj je osigurati što bolju postojanost filmske vrpce. Svojstva poput otpornosti na mehanička oštećenja i prozirnost nisu u potpunosti zadovoljila potrebe prikazivanja jer je filmska vrpca i dalje podložna mehaničkim oštećenjima, tj. ogrebotinama, savijanju, skupljanju, a s vremenom gubi i neka osnovna svojstva, npr. elastičnost. Loši uvjeti čuvanja - povišena vlaga i temperature, mogu dovesti do odvajanja emulzije od ostalih slojeva, pojave gljivica, raspada želatine i slično. U četvrtom poglavlju, Identifikacija filmskog gradiva, autor nas upoznaje s postupkom koji svaki filmski arhivist mora poznavati pri preuzimanju, obradi i
