ARHIVSKI VJESNIK 49. (ZAGREB, 2006)

Strana - 25

ovjerenom od paškog notara Kristofora Bilinića 5. prosinca 1706. godine." Dokument je, po navodu u formuli datacije, izdan u Aleksandriji dvanaeste godine vladanja Aleksandra Velikoga. Ruić u bilješci označuje da ta godina vladanja odgovara 3680. godini od osnutka svijeta. Ovo je jedini put da Ruić intervenira u datiranje isprava, ali nije jasno kako je došao do ovog, očigledno netočnog, podatka. Naime, datiranje po eri »od stvorenja svijeta« (ab orbe condito) uvriježilo se u Bizantu od VII. st., a početak te ere datira 1. rujna 5508. godine pr. Kr. Istu eru koriste i Židovi, no njima svijet počinje 3760. godine, pa ni iz jednog od ova dva načina nije moguće izvesti godinu Aleksandrova vladanja koje je trajalo od 336. pr. Kr. do 323. pr. Kr. Zanimljivo je da je Ruić upravo uvrštavanjem ovog izmišljenog privilegija u svoj diplomatarij napravio ustupak svom domoljubnom osjećaju koji je nadvladao obrazovanje. Osim toga, nije on prvi koji je precijenio ovaj spis, a podcijenio svoju naobrazbu. Aleksandrov privilegij već je više stoljeća prije Ruića kolao među učenim muževima u dalmatinskim gradovima pod sličnim naslovima, kao npr. Privilegium Alexandri Magni donatum populis Slaviš. Pod ovim ga nazivom citira V. Pribojević, uz izričitu napomenu da gaje pronašao i prepisao iz dubrovačkog arhiva.

13 M. Orbini donosi također tekst privilegija za koji kaže da je nakon mnogih stoljeća pronađen u jednoj carigradskoj knjižnici.

14 Od Orbinija ga je preuzeo F. Glavinić i naslovio »Milost - ssloboschina - Priuilegij - Alexandra Kralya - narodu hrvatskomu«.^ S obzirom na različite povijesne i političke okolnosti, kao i vremenski razmak između navedenih autora, ali i na njihovu različitu naobrazbu, kada u borbi za opravdanje svojih političkih ideja i stavova posižu za tobožnjim Aleksandrovim privilegijem, teško je dokučiti zajednički interes koji nalaze u ovom izmišljenom dokumentu, osim borbe za slobodu i samosvojnost. To potvrđuje i činjenica da Ruićcv Paški diplomatarij sadrži gotovo sve relevantne srednjovjekovne diplomatičke dokumente u širem smislu koji mogu ili samo žele potvrditi i osnažiti komunalnu svijest Pažana.

1 Tako je Ruić ponekad uvrstio i neke druge bilješke i dokumente koji su mu se činili važni za sveobuhvatni prikaz paške prošlosti, a nisu usko diplomatičkog značenja, pa tako nalazimo i ispise iz Lučićeva djela, ali i iz kvinterna paške kancelarije i iz tzv. crne knjige. Odmah nakon Aleksandrova privile" Legum, statutorum, str. 2. 12 Stipišić, J. Pomoćne povijesne znanosti u teoriji i praksi* Zagreb : Školska knjiga, 1991., str. 193. 1 Pribojević, V. O podrijetlu i slavi Slavena. (Lat. izvornik i hrvatski prijevod V. Gortan i P. Knezović, uvodna studija M. Kurelac.) Zagreb : Golden marketing, 1997., str. 13. 14 Orbini. M. // regno degli Slavi. Pesaro, 1601. (reprint München : Verlag Otto Sagner, 1985), str. 168-169; Orbini, M. Kraljevstvo Slavena. (Prevela Snježana Husić, priredio i napisao uvodnu studiju F. Šanjek.) Zagreb : Golden marketing ; Narodne novine, 1999., str. 34, 43, 44; 231-232. ^ Pribojević, V. O podrijetlu i slavi Slavena, str. 14. 6 O razvoju paške komune vidi: Granić, M. Proces formiranja paške srednjovjekovne komune i velikog paškog vijeća do njegova ukinuća. Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru (Zadar) (dalje RFFZd). 26, 13(1987), str. 237-256.