ARHIVSKI VJESNIK 49. (ZAGREB, 2006)
Strana - 186
akademije kao vanjskog savjetnika, koji je kao neutralni, ali aktivni sudionik pomogao Arhivu u grubom osmišljavanju prioriteta: što, kako i koliko. O utjecaju upravne reforme, ali na komunalne (gradske i općinske) arhive, piše Katharina Tiemann (3/2005). Zbog modernizacije javne uprave koju je izazvala financijska kriza, provodi se njezina reorganizacija, a time i arhiva. Kako bi se i dalje mogle ispunjavati zakonske obveze (s manje novca i osoblja), potrebno je utvrditi nov raspored zadataka i nove stručne prioritete. Arhivi se sada spominju u kontekstu tvrtki uslužne djelatnosti usmjerenih na potrebe korisnika. Govori se čak i o mogućnosti privatizacije pojedinih dijelova kulturne ponude, što je ranije bilo vezano samo uz, npr., vodovodne, energetske i prometne tvrtke. Traži se ukidanje radnih mjesta i smanjivanje dodatnih obveza, skraćivanje rada čitaonica, te upravljanje arhivskim gradivom, ali bez njegove stručne obrade. Ne poriče se da reforma ima i svoje prednosti: transparentnost radnih aktivnosti, obveza i troškova te fleksibilniji raspored financijskih sredstava, ali i upozorava na opasnosti koje se kriju iza njih: pritisak da arhivi počnu ostvarivati određeni samostalni prihod (uvođenje plaćenih članskih iskaznica) i povećani upravni troškovi, što često ide na teret stručnosti. Tek će se vremenom pokazati radi li se o privremenoj pojavi. Autorica smatra daje dužnost arhiva stalno upozoravati javnost na važnost i razloge svog rada, te u odnosu na upravu, arhivsko gradivo i internet predlaže sljedeće smjernice u obrani stručnosti: učinkovitiju organizaciju pismohrana (suradnja s upravom/stvarateljem i informatičarima u izboru računalnog sustava radi zaštite elektroničkih zapisa i osiguranja pravne sigurnosti), određivanje kriterija vrednovanja, postavljanje obavijesnih pomagala na internet za nove skupine korisnika, pri čemu detaljna formalna i sadržajna obrada, osim kod često traženih fondova (određivanje dubine obrade), iz radno-ekonomskih razloga gubi na značenju (zbog nedostatka osoblja, ali i novih korisnika koji traže pregledne liste i ne žele godinama čekati na izradu obavijesnog pomagala). Robert Kretzchmar (1/2006) izvješćuje o 75. njemačkom danu arhiva održanom od 27. do 30. rujna 2005. u Stuttgartu. Namjera kongresa bila je omogućiti stručnu i objektivnu raspravu o njemačkoj arhivistici u doba nacionalsocijalizma, na što se, prema mišljenju većine sudionika, i predugo čekalo zbog nesposobnosti i nedostatka želje kritičkoga suočavanja s prošlošću i doprinosom arhiva ostvarivanju ciljeva i stabilizaciji sustava nacionalsocijalističkog režima. Naravno da su tijekom proteklih šezdesetih godina objavljivani radovi o ulozi arhiva u nacionalsocijalizmu, ali ne u intenzitetu da su navedenoj temi posvećena sva izlaganja jednog savjetovanja. Izlaganja su bila grupirana oko aspekta funkcionalne povezanosti arhiva i države, tj. pitanja u kolikoj su mjeri arhivi stajali u službi sustava i bili njegov instrument (činjenično utemeljeni zahtjevi za teritorijalnim aneksijama, nasljedno-biološki element u traženju dokaza o arijevskom podrijetlu, orijentacija na interese jednog društva i države, a ne prema općoj dobrobiti i temeljnim vrijednostima humanosti i slobode, zaštita arhivskoga gradiva o povijesti
