ARHIVSKI VJESNIK 49. (ZAGREB, 2006)

Strana - 183

PRIKAZI I RECENZIJE Der Archivar, 58,1, 3(2005); 59, 1, 2(2006) Heiner Schmitt (1/2005) izvješćuje o zaključcima Međunarodnoga arhivističkog kongresa održanog 2004. u Beču. Kongres je u tehnički savršeno opremljenom Austrijskom centru Vienna okupio oko2.000 sudionika iz cijelog svijeta. Budući daje prije nekoliko godina Sevilla okupila 3.000, a Peking 2.600 sudionika, ovaj kontinuirani pad broja sudionika ukazuje na sve veći nedostatak novca za kulturne projekte. Program kongresa bio je strukturiran pod motom »Arhivi, pamćenje i znanje«. Kao integrirajući element svakoga novog radnog dana bila su zamišljena uvodna predavanja gostujućih predstavnika kulture, znanosti i politike 0 ulozi arhiva u društvu. Zajednički zaključak tih izlaganja bio je da se uvijek subjektivnoj i individualnoj istini ipak najviše približavamo istraživanjem upravo arhivskoga gradiva. S obzirom na perspektive arhivistike uzdrmane elektroničkim 1 digitalnim razvitkom, zbog čega se zahtijeva novo definiranje njezinih temeljnih načela, ponovo su u središtu većine izlaganja bili problemi digitalnog arhivskoga gradiva i digitalnih medija pohrane, tj. arhivi kao jezgra informacijskog društva sa svrhom osiguranja i zaštite digitalnih zapisa. Nezaobilazna je bila i stara tema o neprijateljstvima, konkurenciji i zavisti u odnosu povjesničara i arhivista, što utječe i na izbor i utvrđivanje učinkovitog sustava vrednovanja arhivskoga gradiva, budući da si povjesničari, prema mišljenju arhivista, sa zahtjevom za potpunim arhiviranjem izvornoga gradiva, prilično olakšavaju situaciju. Peter Müller (1/2005) navodi daje sređivanje arhivskoga gradiva tradicionalno jedan od glavnih zadataka arhiva, iako posljednjih dvadesetak godina nije bilo u središtu pažnje. Teorijska razmatranja o njegovim metodama i ciljevima bila su zanemarena. Tek posljednjih godina počinju se zbog brzog razvitka elektroničkih medija i financijskih problema javnih proračuna, ponovo objavljivati relevantni radovi. U prvom su planu ipak manje metodička pitanja, a više se raspravlja o predstavljanju rezultata sređivanja na internetu (mogućnost stalnog dopunjavanja podataka i pregledna hijerarhijska struktura arhivskoga gradiva). Ali, budući da većini arhiva nedostaje financijskih sredstava, autor daje povijesni pregled klasičnih, analognih obavijesnih pomagala, jer pretpostavlja da će upravo ona još neko vrijeme imati središnju ulogu u arhivskim ustanovama. Arhivi će tako opet propustiti privlačenje novih korisnika, naviknutih na moderne medije. Autor naglašava da je najprije potrebno utvrditi opće stanje arhivskih fondova, njihovu sadržajnu važnost i očekivanu potražnju, te u vremenski prihvatljivom roku osigurati prijenos postojećih analognih podataka o sređivanju u elektronički sustav. Oko 130 arhivista iz državnih i ostalih arhiva te srodnih ustanova iz Njemačke i inozemstva sudjelovalo je 27. rujna 2004. na jednodnevnoj radionici u Saveznom arhivu Njemačke u Koblenzu. Tema je bila prezentacija i demonstra-