ARHIVSKI VJESNIK 49. (ZAGREB, 2006)

Strana - 176

8. škola medijske kulture Varaždinske Toplice, 19.-29. kolovoza 2006. Nakon dugogodišnjeg prebivanja u Trakošćanu, Škola medijske kulture 2006. je održana u ambijentu Varaždinskih Toplica, u hotelu »Minerva«. Ova manifestacija, koju od 1991. organizira Hrvatski filmski savez, nastavljač je Ljetne filmske škole, koja se održavala od 1965. do 1990. Zamišljena je kao učilište koje će pripremati osnovnoškolske i srednjoškolske profesore za podučavanje učenika filmskoj umjetnosti i stvaranju filmova. Međutim, zahvaljujući ambicioznosti njenih sadržaja, današnji polaznici nisu samo učitelji, već i mladi članovi kino-klubova i ostali stvaratelji neprofesijskih filmova te filmski kritičari, filmski arhivisti, voditelji filmskih klubova, fotografi itd. Škola nije mogla zanemariti razvoj novih medija, zbog čega je od 1991. dobila atribut medijska te uključila u svoj program edukativne sadržaje o raznim drugim medijima (video, televizija, strip, internet itd.). Škola medijske kulture podijeljena je na seminarski i radionički dio. Seminar prvog stupnja sačinjavaju stalna predavanja, na kojima se polaznici uče osnovama filmske teorije te osnovama povijesti hrvatskog i svjetskog filma. Predavanja naprednog seminara svake se godine mijenjaju, a ove godine bila su posvećena španjolskom filmu, filmskom spektaklu, povijesti eksperimentalnog filma, snimateljskim stilovima, analizi filma Treći čovjek, filmskim vrstama, filmu i stripu, novome hrvatskom filmu, hrvatskome dokumentarnom filmu poslije Drugoga svjetskog rata i njegovoj glazbi, ženskom pismu u hrvatskom filmu i analizi raznih hrvatskih filmova. Predavači seminara istaknuti su filmski stručnjaci, a ove godine to su bili Nikica Gilić, Bruno Kragić, Petar Krelja, Mato Kukuljica, Joško Marušić, Diana Ncnadić, Irena Paulus, Astrid Pavlović, Ante Peterlić, Ivo Skr a* balo, Zoran Tadić, Hrvoje Turković i Marina Zlatarić. Spomenuta predavanja nisu samo izlagačkog tipa, već su popraćena projekcijama niza filmskih primjera vezanih za temu, a nekad i cijelih filmova. Većina predavača potiče polaznike da se uključe u predavanje svojim komentarima, koji se ponekad pretvore u živu raspravu. Zbog toga bi ovaj tip rada tek uvjetno mogli nazvati predavanjem, a više radom u grupi. S obzirom na pozitivna iskustva, on se pokazao vrlo plodnim i korisnim. Osim ovih aktivnosti, svaku su se večer u velikoj dvorani održavale projekcije hrvatskih i stranih dugometražnih filmova uz uvodnu riječ nekog od predavača, a sutradan ujutro predavač i polaznici analizirali su odgledano. U ovoj su aktivnosti sudjelovali svi polaznici, a njena korist nije samo dobiveno filmsko znanje, nego i usvajanje metodičkog aparata koji učitelji mogu primijeniti tijekom analize filmova u školskoj nastavi. Ove smo se godine, nažalost, oprostili od čovjeka koji je zaslužan za uvođenje nastave filma u školske programe - pokojnog Stjepka Težaka, istaknutog