ARHIVSKI VJESNIK 49. (ZAGREB, 2006)

Strana - 116

nadolazeća promjena! Postupak je isti i kad je riječ o jednoj metodi očuvanja, tj. kada je ona već odabrana. Tada je potrebno prepoznati one značajke koje trebaju biti očuvane, testirati najpovoljnije parametre, vrednovati ih i odabrati njihov najbolji odnos. Upravo u tu svrhu Tehnološko sveučilište u Beču i Nacionalni arhiv u Nizozemskoj razvili su, u okviru programa DELOS: A Network ofExcellence on Digital Libraries, sustav za prepoznavanje, vrednovanje i odabir metoda za očuvanje elektroničkoga gradiva koji će, zbog njegova značenja, ovdje biti opisan. Razvoj sustava ponajprije je bio motiviran postojanjem različitih strategija, odnosno metoda očuvanja. Vodio se i činjenicom da nije moguće propisati određene postupke za određenu vrstu gradiva, bez obzira gleda li se na nju s fizičke, logičke ili konceptualne točke gledišta. Naime, očuvanje ovisi o potrebama i definiranom cilju, pa zbog toga kombinacija postupaka koji se pritom primjenjuju može biti individualnog karaktera za svaku skupinu zapisa. Dakle, ovisno o definiranim zahtjevima, određena kombinacija osnovnih značajki može biti bolja ili lošija, no postavlja se pitanje kako se to može egzaktno potvrditi ili izmjeriti. Ovaj je sustav ponudio upravo te mogućnosti modeliranjem procesa očuvanja u kontroliranoj okolini uz istodobno dokumentiranje svih čimbenika koji su važni za kasnije vrednovanje i odabir najpovoljnijih postavki. Sustavom se ispituju potrebne tehničke postavke, njihov utjecaj na autentičnost zapisa, potencijalni troškovi čuvanja zapisa, pripadajućih metapodataka i si., s ciljem određivanja mogućnosti kvalitetnog očuvanja zapisa. Opseg mogućeg testiranja može se grupirati u četiri skupine: 1. vrste objekata - na primjer, tekstualni zapisi, poruke elektroničke pošte, proračunske tablice, audio, video, skupovi podataka, baze podataka; 2. pristupi očuvanju - na primjer, migracija, emulacija; 3. metapodaci - određivanje zadanog podskupa za vrijeme eksperimenta; 4. značajke elektroničkih objekata - sadržaj, kontekst, struktura, izgled, funkcionalnost. Proces vrednovanja metoda za očuvanje sastoji se, prema DELOS-ovom modelu,

14 od četrnaest koraka - trinaest aktivnosti i jedne mogućnosti grananja, odnosno odluke. Koraci se mogu podijeliti u tri skupine: određivanje zahtjeva, vrednovanje alternativa, analiza rezultata. Određivanje zahtjeva: • određivanje osnova - određivanje nad kojim će se elektroničkim objektima provesti postupak testiranja metode očuvanja, te koje njihove os. -n 14 Opis modela prema: Hofman, H., Rauber, A. DELOS Testbed, materijali s predavanja na DELOS International Summer Schoo! 2005 - Digital Preservation for Digital Libraries, INRIÄ, Sophia Antipolis. Francuska.