ARHIVSKI VJESNIK 49. (ZAGREB, 2006)

Strana - 114

• provjerljiv put od izvora objekta do trenutnog vlasništva nad njim, • mjere i tehnike za osiguranje protiv neovlaštenih promjena i uvažavanje ovlaštenih, • tehnike za definiranje korištenja izvornoga gradiva. Korištenje i kontekst određuju kako se ovi aspekti definiraju za pojedine klase objekata.«

9 Ova definicija daje do znanja da je pojam autentičnosti slojevit pojam, a daje i naznake značajki sustava za očuvanje poput potrebe za očuvanjem tijeka promjena vlasništva nad određenim gradivom (provenijencije) i tijeka promjena do kojih je došlo primjenom metoda očuvanja (migracija, emulacija i si.), te osiguranja da ciljna korisnička skupina ima pristup sadržaju i kontekstualnim informacijama, te da ga samostalno razumije (dovoljna količina metapodataka). Luciana Duranti za autentičnost tvrdi daje »povezana sa stanjem, načinom i oblikom prijenosa zapisa, te načinom njegova očuvanja i brige o njemu. Dokument je autentičan ako se može pokazati daje on potpuno isti kao i kad je prvi put bio prenesen [dostavljen, nap.a.] ili stavljen na stranu zbog očuvanja, te ako je njegova pouzdanost koju je tada imao očuvana u nepromijenjenom obliku. Iz toga proizlazi da su za autentičnost jednako odgovorni stvaratelj zapisa ... i njegov pravni sljednik.«

10 Ovakvim objašnjenjem L. Duranti ističe važnost mogućnosti dokazivanja nepromijenjenosti zapisa u bilo kojem trenutku nakon njegova smještaja u sustav za očuvanje elektroničkih zapisa. Nepromijenjenost u ovom kontekstu znači da nije došlo do promjena na fizičkoj, logičkoj i konceptualnoj razini koje bi ugrozile njegovu autentičnost. Pritom je ipak moglo doći do nekih promjena zbog postupaka očuvanja, ali nikako u segmentu sadržaja, opisnih informacija i potrebnog okvira funkcionalnosti. Značajno je i to da L. Duranti naglašava i suodgovornost stvaratelja gradiva i »njegova pravnog sljednika«. Termin »pravni sljednik« zapravo označuje dvije moguće pravne osobe. S jedne strane, to može biti pravna osoba koja nasljeđuje ili preuzima funkcije koje je izvorni stvaratelj zapisa obnašao. S druge strane, to može biti pravna osoba (na primjer, arhiv) kojoj je stvaratelj predao elektroničke zapise na (o)čuvanje. Dakle, bez obzira koja pravna osoba čuva zapise u nekom elektroničkom sustavu na dulji vremenski rok, te ako pritom želi očuvati i biti sposobna dokazati autentičnost pohranjenih zapisa, ona tada mora imati uspostavljen takav sustav za očuvanje koji, za dokazivanje autentičnosti, mora podržavati mogućnost provjere identiteta i integriteta '

J Diessen, R. J. van, Werf-Davelaar, T. van der. Äuthenticity in a Digital Environment, IBM / Koninklijke Bibliotheek Long-Term Preservation Study Report Series, br. 2, IBM Netherlands, Amsterdam, prosinac 2002., str. 3, URL:http://www.

kb.nl/hrd/dd/dd_onderzoek/dnep_ltp_study-en.html, 19. travnja 2004. 1(1 Duranti, L., Eastwood, T., MacNeil, H. Preservation of Integrity of Electronic Records, Dordrecht : Kluwer Academic Publishers, 2002., str. 27.