ARHIVSKI VJESNIK 48. (ZAGREB, 2005)

Strana - 31

Kako cijelo vrijeme nisu vođene nikakve evidencije o gradivu, pretraživanje spisa bilo je potpuno onemogućeno i svodilo se na fizičko traženje. Na temelju utvrđenoga stanja ravnatelj Hrvatskoga državnog arhiva predložio je tajnicima Sabora i Vlade da razdvoje pismohrane »jer se radi o dva različita stvaraoca arhivske građe i nije nam poznato da postoji ovakva praksa u bilo kojoj drugoj državi. Upravo suprotno, u mnogim državama postoje parlamentarni arhivi kao posebne ustanove«.

5 Također je predložio pet osnovnih mjera, kojima bi se reorganizirala služba: 1. razdvajanje uredskoga poslovanja Sabora i Vlade 2. razdvajanje pismohrane Sabora od pismohrane Vlade 3. uređenje i opremanje arhivskih spremišta 4. zapošljavanje stručnih arhivskih djelatnika 5. izrada pravilnika i liste s rokovima čuvanja. Da bi se taj prijedlog mogao realizirati, iz Hrvatskoga državnog arhiva upućen je viši arhivski tehničar Miroslav Krvavica.

6 On je dao stručne savjete potrebne za uređenje i opremanje arhivskih spremišta, a istodobno je izvršio identificiranje i fizičko razdvajanje zatečenoga gradiva. Zbog stanja u kojem se gradivo nalazilo upravo je to bio najteži i najodgovorniji dio posla. Svaka je tehnička jedinica pregledana i na temelju podataka iz građe grupirana prema stvarateljima. Tijekom 1996. iz zgrade Sabora preseljeno je gradivo Vlade (i Ureda za opće poslove, Državnoga protokola, Državne izborne komisije, nekih republičkih savjeta itd.) u novu pismohranu Ureda za opće poslove Vlade Republike Hrvatske i Hrvatskoga državnog sabora. Nakon toga započelo je i uređenje arhivskih spremišta Sabora; prostor od oko 200 m

2 obnovljen je i opremljen montažnim pomičnim ormarima obujma 1500 dužnih metara. Na žalost, s vremenom su propusti učinjeni prilikom uređenja postali očiti, od čega su najteži ostavljanje cijevi različitih instalacija u samom spremištu i nedostatna izolacija zidova od vlage. I sam je Domljan zaključio: »Konačno je 1998. godine Arhiv mogao biti preseljen u nove, suhe i čiste prostore, koji ni izdaleka nisu ono što bi saborski Arhiv trebao imati, ali su neusporedivo bolji od onoga u čemu se prije nalazio. Zapravo je s ovom sanitarnom intervencijom Arhiv i dalje ostao malo bolje uređeno skladište spisa koji su dobro čuvani i sređeni prema inventarnim knjigama, ali je još uvijek veoma daleko od onoga što bi jedan moderni parlamentarni arhiv trebao biti: otvorena komunikativna ustanova u kojoj se čuva povijest Hrvatskog sabora, zapisnici sjednica, usvojeni zakoni sa svim amandmanima ali i drugi dokumenti koje donosi Sabor, zapisnici odborskih sjednica, dokumentacija, tekstualna i vizualna o predsje5 Isto. 6 »Prošlo je ipak dosta vremena dok Kolanović nije izradio elaborat, ali je spremno otišao i korak dalje i delegirao jednoga svog iskusnog arhivista koji je počeo sređivati saborski Arhiv i pratiti sanaciju prostora u koji će on biti smješten.«, Domljan, str. 42.