ARHIVSKI VJESNIK 48. (ZAGREB, 2005)

Strana - 263

Deseto poglavlje govori o javnim, sveučilišnim, spomeničkim i crkvenim građevinama. Nakon toga su poglavlja o službi nadzora nad djelima koje je napravila lokalna uprava, zatim pomorskoj službi, izvođenju javnih državnih radova. Članak završava ustrojstvom Ureda između 1938. i 1946. te popisom staroga (prije 1886.) i novoga arhiva Ureda građanske inženjerije. Većim dijelom arhiv Ureda građanske inženjerije predan je 1986. Državnom arhivu Pise, a stariji dio već prije 1957. Za II. svjetskoga rata arhiv je bio prilično oštećen, tako da je više puta nanovo sređivan. Članak Pravda i milosrđe: nastanak zatvora u jednoj rubnoj pokrajini Papinske države (Giustizia e misericordia: nascita della prigione in una regioné periferica dello Stato Pontificio) Marie Grazie Pancaldi govori o nastanku zatvora u papinskoj »Marchi« tijekom Druge restauracije. Poticaj je dobiven iz motu proprio pape Pija VII. od 6. VII. 1816. Konačni oblik trebao je biti napravljen proglašenjem kaznenoga zakonika, ali je tek kompletiran Zakonik o građanskom postupku 12. XI. 1817. Članak najprije govori o nastanku zatvora općenito, zatim o državnoj organizaciji ove rubne regije, komunalnoj upravi, pravosudnom uređenju (civilnom i kaznenom) i o povijesti propisivanja kaznenoga sustava. Caterina Del Vivo u članku Pojedinac i njegovi tragovi. Osobni arhivi kroz iskustvo Suvremenoga arhiva »A. Bonsanti« Kabineta Vieusseux (L'individuo e le sue vestigia. Gli archivi delle personalitä nelV esperienza dell'archivio contemporaneo »A. Bonsanti« del Gabinetto Vieusseux) govori o iskustvu susreta s osobnim arhivom i o nedoumicama koje imaju arhivisti pred njegovim sređivanjem. Razmišljanje s natuknicama o sređivanju zanimljivo je za svakoga tko se nađe pred zadatkom sređivanja nekoga osobnog fonda u arhivu. U članku Doprinos arhivista Talijanskoj enciklopediji znanosti, literature i umjetnosti (II contributo degli archivisti alla Enciclopedia italiana dei scienze, lettere ed art i) Alcssandro Cavaterra pokazuje nezaobilaznu ulogu arhivista pri stvaranju jednoga takvog projekta kao što je ozbiljna enciklopedija. Autori su enciklopedije Giovanni Gcntile i Giovanni Treccani, a izdana je 1929.-1937.; već se od 1934. počela dopunjavati, a prvi dodatak (apendiks) napravljen je već 1938. Takvih je dodataka (uz ponovljena izdanja) do 2000. bilo šest. Da bi ona bila što potpunija i kvalitetnija, surađivali su mnogi arhivisti na različitim poljima. Tako se u članku navode oni koji su dali najveći doprinos i najaktivnije sudjelovali u njezinu nastanku na polju povijesti, diplomatike, paleografije, genealogije, kronologije itd., a na poseban način, naravno, arhiva i arhivistike. U dodatku su na 25 stranica poimence doneseni arhivisti koji su sudjelovali, s temama i predmetima koje su obradili u Enciklopediji. Alessandra Argiolas i Carla Ferrante obrađuju temu Autonomija i ponovni procvat Sardinije u ispravama Državnoga arhiva u Cagliariju (L'

autonómia e la rinascita della Sardegna nelle carte dell'Archivio di Stato di Cagliari). Riječ je o dvama ključnim fondovima za noviju povijest Sardinije: »Visoki komesarijat za