ARHIVSKI VJESNIK 48. (ZAGREB, 2005)

Strana - 252

tim elementima, tj. osluškivanju potreba građana, trebala posvetiti najveća pažnja. Upravna bi reforma, unatoč praznim blagajnama i glasnim zahtjevima za štednjom, mogla značiti i mogućnost modernizacije arhiva kao ključne ustanove informacijskoga društva koja osigurava neposredna i autentična svjedočanstva ljudske aktivnosti. Grupa autora u prilogu Die deutschen Archive in der Informationsgesellschaft-Stadnortbestimmung und Perspektiven (1/2004) drži da su njemački arhivi iskoristili mogućnosti koje pružaju novi mediji informatičke tehnologije, i to zato što su ih shvatili kao izazov, a ne kao prijetnju, te tako stekli široki krug novih korisnika. Ispunjavanje novih zahtjeva ipak neće biti tako jednostavno, jer ih očekuje izrada arhivskoga portala, koji bi obuhvatio sve arhivske ustanove i svakom korisniku omogućio jednostavan i pregledan pristup gradivu, retrokonverzija starijih obavijesnih pomagala, prezentacija online podataka o obradi i sređivanju, osiguranje vjerodostojnosti gradiva u elektroničkom obliku, izrada oglednih projekata online prezentacije gradiva, uspostavljanje dijaloga s predstavnicima povijesnih znanosti, suradnja s knjižnicama i muzejima, postizanje potrebne stručnosti za uporabu arhivskih izvora i uključivanje njemačkih arhiva u međunarodno priznate strategije obrade gradiva. U ispunjavanju navedenih zahtjeva očekuje se pomoć Njemačke istraživačke udruge. U br. 1/2004 (Das Historische Archiv Krupp. Seine Geschichte und seine Neuorientierugen im letzten Virteljahrhundet) objavljenje i kratak prikaz obiteljskoga i poduzetničkoga arhiva jedne od najpoznatijih njemačkih poduzetničkih obitelji - obitelji Krupp. Opisan je razvitak arhiva od Povijesnoga odjela, utemeljena 1905. u okviru tvrtke do kada ga je preuzela Zaklada Alfred Krupp von Bohlen und Halbach 1998. (i prijelaz s načela pertinencije na načelo provenijencije uz podršku informatičke tehnologije). Najstariji izvori potječu iz 18. st. (tvrtka Krupp osnovana je 1811.). Gradivo je povijesni izvor za gospodarski i socijalni razvitak Njemačke u 19. i 20. st. te daje uvid u život i djelovanje bogate industrijske obitelji toga doba. Izvješće o arhivima Rusije, Archivbericht Russland, 2000-2002, počinje s uvodnom napomenom o financijskim i materijalnim teškoćama u koje su zapali ruski arhivi tijekom posljednjega desetljeća 20. st. S prijelazom u 21. st. smirivanje se političkih i gospodarskih prilika pozitivno odražava i na stanje arhiva. Vlada Ruske Federacije odobrila je 14. prosinca 1999. »Savezni program Kultura Rusije 2001.-2005.«, neku vrstu petogodišnjega plana kulturnoga razvitka države. Ruskim arhivima posvećeno je posebno poglavlje, u kojem se definiraju smjernice za očuvanje i dopunu arhivskoga fonda države te upotpunjavanje normativnih odredbi arhivističke djelatnosti. Konkretne mjere za ostvarivanje navedenih smjernica sažete su u sljedećih 9 točaka: 1. prerada/izrada novoga arhivskog zakona, 2. osigurano čuvanje gradiva, konzervacija/restauracija, 3. dopuna fondova, 4. dostupnost, 5. istraživanje, 6. »informatizacija« arhiva (»automatizacija« središnje državne registracije, digitalizacija, Internet), 7. međunarodna sura-