ARHIVSKI VJESNIK 48. (ZAGREB, 2005)

Strana - 24

Područje kontrole nastalo je dijelom uklapanjem elementa opisa Identifikacijska oznaka u nekadašnje područje Normativne kontrole, koje je razrađeno kao: 1. Identifikator normiranoga zapisa 2. Identifikator ustanove koja je odgovorna za sastavljanje normiranoga zapisa, zatim su obuhvaćena sva tri elementa nekadašnjega Područja napomena: 3. Pravila/konvencije zapisa 4. Datum nastanka, revizije ili poništenja zapisa 5. Bilješka (obično je to ime sastavljača) te dodana četiri nova elementa: 6. Status normiranoga zapisa 7. Razina normiranoga zapisa 8. Jezik i pismo zapisa 9. Izvori. Ove bismo obavijesti, koje su u novom izdanju norme poredane na sljedeći način: 1. Identifikator normiranoga zapisa 2. Identifikator ustanove koja je odgovorna za sastavljanje normiranoga zapisa 3. Pravila/konvencije zapisa 4. Status normiranoga zapisa 5. Razina normiranoga zapisa 6. Jezik i pismo zapisa 7. Datum nastanka, revizije ili poništenja zapisa 8. Izvori 9. Bilješke, uvjetno mogli nazvati i metapodatcima zapisa, jer obavijesti o tom tko je, kada i u kojim okolnostima sastavio zapis te koji je status zapisa u smislu dovršenosti ili privremenosti također su dio obavijesti o traženom. Tek s ovim podatcima sve traženo dosiže razinu potpune informacije, tj. razinu koja omogućuje interpretaciju. Cijeli opisni dio norme sadržava ukupno 27 elemenata (odrednica) koji se mogu rabiti pri opisu, no jasno je da će broj rabljenih biti različit za svaki pojedinačni slučaj opisa, ponajviše ovisno o razini opisivanoga entiteta. Valja spomenuti da je Povjerenstvo za norme opisa sugeriralo i minimalni broj te vrstu opisnih elemenata koji se smatraju nužnima za predviđenu međunarodnu razmjenu podataka. Oni su: - Vrsta entiteta - Normirani oblik naziva - Vrijeme djelovanja - Identifikator normiranog zapisa.