ARHIVSKI VJESNIK 48. (ZAGREB, 2005)

Strana - 229

U izlaganju Jesmo li spremni odgovoriti na prioritete Međunarodnoga arhivskoga vijeća? Silvija Babić (HDA) analizirala je koliko je trenutno vanjska služba u Hrvatskoj spremna odgovoriti na proklamirane strategije i prioritete Međunarodnoga arhivskog vijeća. U uvodu je istaknula kako kritički ton predavanja primarno proizlazi iz jaza između rada hrvatskih arhiva i težnji prema dobroj praksi, koja je rezultat ponajprije stručnoga usavršavanja na područjima važnim za arhivsku struku. Kao tri preduvjeta stručne kompetencije izdvojila je obrazovanje, stalno usavršavanje i profesionalan razvoj, umrežavanje i razmjenu znanja između arhivista i spisovoditelja te njihovu zajedničku suradnju sa srodnim profesijama. Na području nadzora nad arhivskim gradivom izvan arhiva izdvojila je neke objektivne razloge zbog kojih se odstupa od dobre prakse (pomanjkanje stručne podrške i institucionalne suradnje na svim razinama, nedovoljan razvoj spisovodstvene discipline te probleme koji proizlaze iz postojećega nekonzistentnog, nedorečenog i zastarjelog spisovodstvenog sustava), istaknuvši pritom i ozbiljnost posljedica koje proizlaze iz površnoga i negativnoga stava prema stalnom profesionalnom usavršavanju. Peter Pavel Klasinc (Pokrajinski arhiv Maribor) u svom se predavanju usredotočio na viziju razvoja suvremene arhivistike. Podsjetivši kako je povijest učiteljica života, a vezano uz iskustvo dosadašnjega čuvanja gradiva na nekonvencionalnim medijima, naglasio je problem ustanovljavanja minimalnoga kontekstualnog i tehnološkog okruženja u obradi elektroničkih zapisa. Također je istaknuo važnost vrjednovanja, napomenuvši kako će u budućnosti važnu ulogu pri čuvanju prikupljenih informacija imati njihovo oblikovanje i združivanje te kreiranje novih, što će nužno prouzročiti promjenu odnosa prema arhivima. Opetovani su već poznati zahtjevi da se arhivi u što većoj mjeri prilagode pogodnostima koje pri razmjeni informacija nudi globalno elektroničko okružje. Autorova vizija razvoja arhivističke struke pretpostavlja i dokidanje »arhivističke aporije« vezane uz mrtvu utrku koju, kada je riječ o državnim ulaganjima, arhivi vode s knjižnicama i muzejima, što dijelom ovisi o sustavnom razvoju zakonodavstva, koje bi trebalo predmnijevati stručne potrebe i biti otvoreno za stručne promjene, te o daljnjoj promjeni profila klasičnoga arhivista u multidisciplinarnoga informacijskog stručnjaka kompetentnoga u vrjednovanju, obradi i čuvanju sve veće količine gradiva nastala u elektroničkom obliku. U predavanju Arhivi - jučer, danas, sutra Deana Kovačec (HDA) pružila je pregled promjena koje su tijekom svoje povijesti doživjeli arhivi. Nakon izlaganja povijesti čuvanja spisa u službene i dokazne svrhe, koje seže u same korijene zapadne civilizacije, antičku Grčku, autorica je uspoređujući razvoj zapadnoeuropskih i američkih arhivističkih službi prikazala razvoj moderne arhivistike, istaknuvši pritom kako promjene koje su nastupile potkraj 20. stoljeća pred nacionalne prakse i cjelokupnu arhivistiku postavljaju zahtjev za prilagodbom. S obzirom na sveprisutnost digitalnih dokumenata, koji zahtijevaju specifične načine obrade i pohrane, te na sve izraženije zahtjeve za brzim i kvalitetnim dohva-