ARHIVSKI VJESNIK 48. (ZAGREB, 2005)
Strana - 137
eparhije, koja je u arhiv došla tijekom Drugoga svjetskog rata, i zavičajnoj zbirci Gradišćanskih Hrvata, koja se kontinuirano dopunjava. Isto tako, knjižnica Narodnoga arhiva u Bratislavi posjeduje zbirku ilustriranih kodeksa iz bratislavskih samostana, koju je UNESCO 1997. uvrstio u svjetske spomenike kulture, 16 a knjižnica Mađarskoga državnog arhiva gradi posebnu zbirku zakonskih i podzakonskih akata, dekreta i zapisnika vlada, pojedinačnih vladinih odluka i rješenja. 17 Vrjednovanje i izlučivanje U uvjetima kad dobar dio fonda postojećih zbirki sadržajno ne odgovara stvarnim potrebama arhivskih knjižnica i njezinih korisnika, a svakidašnji život od knjižnica traži rad i izvršavanje preuzetih zadataka, vrjednovanje i izlučivanje nepotrebne građe nameće se kao nužnost. Cilj je preoblikovanje zbirki izdvajanjem suvišnih sadržaja i, istodobno, stvaranje novoga kvalitetnog modela za daljnju izgradnju zbirke. Čitav proces usredotočuje se na glavni zadatak specijalne arhivske knjižnice da posreduje znanstvene i stručne informacije sadašnjim i budućim korisnicima ili, drugim riječima, da bude informacijska podrška istraživačkoj i stručnoj djelatnosti koja se u arhivu odvija. Nikad se ne gubi iz vida ovaj osnovni cilj i nastoji se postignuti optimalna struktura fonda, koja nije ni preširoka ni preuska kad je riječ o osnovnom sadržajnom profilu. Gotovi recepti i metode vrjednovanja teško se pronalaze. Jedna je od najzastupljenijih komparativna metoda, po kojoj se bibliografija stručnoga područja uzima kao osnovni standard i uspoređuje sa zbirkom ili obratno. 18 Rezultat su usporedbe određena odstupanja koja poslije služe kao vodič za selekciju građe, s jedne, i kao smjer kojim treba graditi akvizicijsku politiku, s druge strane. Ova metoda preferira se i daje najbolje rezultate u knjižnicama koje imaju samo jedno znanstveno/stručno područje na kojem djeluju. U složenim knjižnicama, kao što su arhivske, koje grade fond oko osnovne discipline, ali uključuju i brojna druga znanstvena/stručna područja, i to provodeći naročitu selekciju unutar njih i birajući sadržaje zanimljive njihovim korisnicima, ova metoda ne bi dala odgovarajuće rezultate. Problem ne bi bio toliko u tom što bi se moralo primijeniti čitav niz bibliografija, već u tom što bi svaka usporedba široko disperziranoga fonda s više vrsta sadržaja različitom dubinom zastupljenih u fondu dovela do umjetnoga stvaranja potreba za građom u nekim disciplinama. Dosljedna primjena rezultata nezadrživo bi arhivsku knjižnicu odvukla od njezina osnovnoga zadatka i postupno pretvorila u opću knjižnicu. Ovo ne samo da nije potrebno, nego ne postoji nitko tko bi to financirao. 16 Hanus, J.: Valuable archivál libraries in Slovak archives. Atlanti, 10, 2(2000), str. 178-182. 17 Kalnoki Kis, T.: Die Zentralbibliothek des Ungarischen Staatsarchivs. Atlanti, 10, 2(2000), str. 197-202. IS Asper Eizy, C, Lancaster, F. W.: Looking at collection in different ways: a comparison ofmethods of bibliographic checking. Collection Management, 12, 3-4(1990), str. 1-10 (str. 2).
