ARHIVSKI VJESNIK 48. (ZAGREB, 2005)

Strana - 134

Prva knjižnična građa koja se u arhivima pojavljuje veže se za razna izdanja zakonskih propisa i pravno-povijesne priručnike, opća povijesna djela te djela iz pomoćnih povijesnih znanosti, gdje je do nedavno svrstavana i arhivistika. Postupno zbirke uključuju djela iz srodnih humanističkih i društvenih disciplina koja obrađuju pojedine segmente života i rada okruženja u kojem arhiv djeluje, sadrže podatke o pojedinim događajima i osobama iz nacionalne i lokalne povijesti. Posebna pozornost pridaje se tiskanim povijesnim izvorima, općim referentnim djelima i specifičnim izdanjima upravnih organa i organizacija te gospodarskih i drugih subjekata koji djeluju na tom području, kao što su upravni, crkveni i vojni shematizmi, statistička izvješća, razni kalendari, imenici, vodiči, spomenice i si. S obzirom na vrstu građe zastupljene su knjige, časopisi, novine i službene publikacije. Gradnja zbirki veže se za arhive i arhivsko gradivo i postupno se mijenja jer se mijenja struktura arhivskoga gradiva, djelatnost arhiva i razvoj arhivistike. Nove djelatnosti koje arhivi razvijaju nalaze svoj odraz i u strukturi njihovih knjižničnih zbirki. Za ilustraciju navedimo literaturu vezanu za zaštitu arhivskoga gradiva, mikrofilmiranje, film, fotografiju te literaturu s područja informacijskih znanosti, gdje je arhivistika našla svoje mjesto u zadnjim desetljećima 20. stoljeća. Mada arhivistička literatura u brojčanom pogledu ne zauzima najveće mjesto u arhivskim knjižnicama, arhivistika se drži vodećom disciplinom i najcjelovitije se razvija. Nabavljaju se sve vrste građe i na svim svjetskim jezicima. U Hrvatskoj je, na primjer, najveća zbirka arhivističke literature u Hrvatskom državnom arhivu. Ona sadržava teorijska djela iz arhivistike i povijesti arhivistike, objavljene standarde arhivističkih postupaka i smjernica za izvršavanje temeljnih arhivskih funkcija, zbornike s arhivističkih savjetovanja, kongresa i konferencija na domaćoj i međunarodnoj razini, priručnike za osposobljavanje arhivista, tiskana obavijesna pomagala domaćih i stranih arhiva, djela o pojedinim arhivskim fondovima, kataloge arhivskih izložbi, informativne preglede pojedinih arhiva, adresare arhiva različitih zemalja, velik broj stranih arhivističkih časopisa i sve domaće. Razlog tomu je i što Hrvatska dugi niz godina nije imala riješeno školovanje arhivista u okviru sveučilišne zajednice, pa je edukaciju arhivista vršio Hrvatski državni arhiv. Regionalni i lokalni arhivi imaju skromniju literaturu i u pravilu se svodi na osnovne priručnike i smjernice, tiskana obavijesna pomagala domaćih arhiva, zbornike s arhivističkih savjetovanja, kataloge izložbi i ključne časopise. Upitna veličina Ovako strukturiran fond obilježje je većine arhivskih knjižnica. No veličina je fonda različita i ovisna o veličini i području djelovanja arhiva, odnosno veličini i važnosti arhivskih fondova i zbirki, financijskim mogućnostima osnivača, tradiciji i nekim posebnim okolnostima koje se vežu za svaku pojedinu knjižnicu. U Hrvatskoj od 14 državnih arhiva njih 13 ima knjižnicu, a njihov se fond kreće od