ARHIVSKI VJESNIK 48. (ZAGREB, 2005)

Strana - 125

uobičajenim pečatom« i ako je njezin primjerak bio pohranjen u jednom od točno navedenih šest mjesta Zadarske općine (knjiga III. gl. 105.).

62 Poslije je određeno da notari ne smiju uzimati, otvarati ili čitati oporuke »pohranjene u nekim crkvenim prostorima, koja su sveta mjesta zadarska« uz prijetnju kaznom; te oporuke smio je otvarati samo knežev kancelar (per cancellarium) uz dopuštenje i nalog samoga zadarskog kneza (Reformacije 140.).

63 Oporuku je mogao sastaviti sam oporučitelj (knjiga III gl. 105.), a određeno je i kako notar treba sastaviti oporuku oporučiteljima koji imaju imetak u vrijednosti od sto libara ili više (knjiga III. gl. 106.)

64 te onima s nižom vrijednošću imetka (knjiga III. gl. 108.). Propisan je postupak u slučaju da se netko iz Zadra ili njegova kotara zatekne u nekom selu ili mjestu, odnosno na otoku istoga kotara, i poželi tu sastaviti oporuku. Sastavljanju oporuke trebala su pribivati četiri svjedoka i na osnovi njihova svjedočenja pred Sudbenim stolom bila bi sastavljena javna isprava (publicum instrumentum). No ukoliko bi netko zatečen u životnoj opasnosti tamo sastavio oporuku, ona ne bi bila valjana ako bi ostao živ (knjiga III. gl. 109.).

65 Zapis oporučne isprave nije mogao dokinuti oporuku koja je sastavljena po statutu (knjiga III. gl. 110.). Godine 1548. određeno je da svi notari koji nakane iz grada i njegova kotara izbivati više od dva mjeseca moraju u »uredu općinske pisarnice« (nell'officio della cancellaria della Communitä) ostaviti sve svoje zapise i zapisnike da se drugi mogu s njima služiti (Reformacije 156.),

67 čime se željelo osigurati da se za duljega izbivanja jednoga notara mogu bez zastoja izrađivati isprave iz njegovih imbrevijatura. Ipak iz nekoga dokumenata još iz 1451. očito je slabo čuvanje gradiva u općinskoj pisarnici. Iz dokumenta proizlazi da su u prošlosti, nakon smrti notara, sve autentične isprave i njihovi protokoli bili bez ikakva reda i brige pohranjeni u nekakvim sanducima i ormarima te da nitko nije bio zadužen za njihovo čuvanje. Stoga su mnoge isprave oštećene ili su se rabile tako da su nanijele veliku štetu pojedincima i ustanovama, a i zadarskoj Općini. Zato je uređena nova kancelarija s ormarima u kojima bi se trebali čuvati spisi, postojeći i budući. Općina je zaključila da općinski kancelar mora čitavo postojeće gradivo skupiti, abecedno srediti i pohraniti u spomenute ormare, a jedan od ključeva bio bi u njegovim rukama. Kada netko želi dobiti dokument koji se na njega odnosi, općinski kancelar mora potražiti taj dokument te, ako to stranka zahtijeva, izraditi kopiju. Središnji organi u Veneciji odobrili su da općinski kancelar sredi spise i čuva ih pod ključem. Dodali su da treba izraditi dva jednaka primjerka inventara, od kojih jedan drži općinski bilježnik, a drugi knežev kancelar, dok su spomenuti kancelari morali držati po jedan ključ od prostorije u kojoj se čuva gradivo. Isto, 349. Isto, 638-641. Isto, 349, 351. Isto, 352, 353. Isto, 355. Isto, 670-671.