ARHIVSKI VJESNIK 48. (ZAGREB, 2005)
Strana - 118
kojih jedan drže rektor općine, drugi komornik, a treći komornik puka. Nakon što kancelar i komornik izvrše neki upis u te knjige one se moraju vratiti u spomenutu škrinju i zaključati. 8 Statutarne odredbe otoka Brača također sadržavaju nekoliko primjera o uporabi gradiva. Tako odredba iz 1375. (knjiga IV. gl. 34.) Statuta otoka Brača određuje da se općinski pečat i sve kancelarijske knjige i zapisi, osim onih tekućih i prethodnih, koje su još potrebne i koje drži općinski kancelar, moraju čuvati u posebnom ormaru - škrinji i to pod trima ključevima. Kad god bude potreban uvid u tako čuvano gradivo ili budu potrebni podatci iz toga gradiva, moraju biti nazočna sva tri općinska službenika kod kojih se nalaze ključevi spomenute škrinje - ormara. 9 Propis iz negdje 1415.-1420. određuje da ključeve od »škrinje isprava i privilegija« drže: jedan općinski kancelar, a drugi općinski komornik (Reformacije knjiga I. gl.22.). 10 Nešto poslije na Braču se pokreće pitanje nove općinske zgrade za službene potrebe, pa se kaže da je ta zgrada potrebna za bolju »sigurnost spisa općinske kancelarije«. Nekako u isto vrijeme konstatira se da se općinske računske knjige vode i zapisuju u odvojene kvaderne, što stvara mogućnost zloupotrebe. Zato se određuje da se općinski računi moraju voditi u »jednoj« i to »velikoj knjizi«, koja se čuva in scrinio communis i u koju se imaju zapisivati svi računi." Dalmatinske komune bile su od početka 15. st. pod vrhovnom vlašću Mletačke Republike, pa su često nastajali problemi kad su njihovu dokumentaciju rabili središnji organi u Veneciji. Tako se npr. Općina Zadar 1451. žali da su svojedobno za službene svrhe bili poslani spisi jednoga zadarskog kancelara, ali da još nisu vraćeni. Općina naglašava da je to njezino gradivo i zahtijeva da se preda njezinim poslanicima. Vlada je nato dala nalog svojim tijelima da gradivo predaju Zadranima, a ako im je još potrebna za službene poslove da izrade prijepise, ali da originale predaju Zadranima. Sličnoga je karaktera i žalba Zadarske općine iz 1553., u kojoj se navodi da se često događa da generalni providuri za Dalmaciju, kojima je sjedište bilo u Zadru, po isteku svoje funkcije napuštajući Zadar odnose sa sobom u Veneciju i sve spise izrađene za njihove uprave, što je od velike štete za Zadar i Dalmaciju. No mletačka vlada nije ovom prigodom u potpunosti udovoljila Zadranima. Naredila je da generalni providuri moraju u Zadru ostaviti sve spise, izuzevši one koji se na bilo koji način tiču »države«, tj. Republike, ili joj pripadaju. Dakle što se tiče mjesta čuvanja gradiva redovito se počinje od posebne »škrinje« - »ormara«, preko posebne prostorije do posebne zgrade. Posebno se pazi * Stulli, 108-109. 9 Srednjovjekovni Statui bračke komune iz godine 1305. (preveo Antun Cvitanić), Brački zbornik, 7, Supetar, 1968. (u daljnjem tekstu Statut Brača), 135-136. 10 Isto, 153. " Stulli, 122-123.
