ARHIVSKI VJESNIK 47. (ZAGREB, 2004)

Strana - 8

tupci, odnosno sve ono što dovodi do konačnoga rezultata rada u arhivu. Posljedično tomu, o postupku vrednovanja ovisi i konačni rezultat, krajnji cilj rada arhivista. O definiciji toga cilja u posljednje se vrijeme također živo raspravlja, no kako nije riječ o temi ovoga rada, uzmimo ovom prilikom trenutno dominantan stav da je riječ o očuvanju memorijske baštine. Stoga ne čudi da su gotovo sve bitne promjene pristupa u arhivistici započinjale upravo promjenama u načinu vrednovanja gradiva, stoje za sobom povlačilo i promjenu drugih postupaka pri rukovanju s gradivom. Najnoviji nacrt bibliografije članaka o vrednovanju, koji je izdao Komitet za vrednovanje Međunarodnoga arhivskog vijeća

1 i koji je obuhvatilo pet najvažnijih arhivističkih časopisa: The American Archivist, Archivalische Zeitschrift, Der Archivar, Archivaria i Janus, vrlo zorno pokazuje nekoliko važnih značajki pojavljivanja i tretiranja ove problematike. Prije svega, brojnost članaka o vrednovanju u pojedinim razdobljima daje jasno pratiti koji su to bili »krizni« trenutci u razvoju arhivistike. Izrazitim pak umnažanjem članaka ove teme u posljednjih dvadesetak godina bibliografija ukazuje koliko je vrednovanje gradiva danas ključni moment arhivističke kako teorije, tako i prakse. Najstariji zabilježeni članak u tom nacrtu jest onaj H. Meissnera iz 1939.,

2 no određene postavke vrednovanja, iako možda ne i teoretski zaokružene, nalazimo u literaturi i prije. Valja odmah reći kako se različit pristup vrednovanju može gotovo odvojeno pratiti u različitim arhivističkim tradicijama, pri čemu generalno i pojednostavljeno možemo govoriti o trima pristupima: a) pasivna uloga arhivista b) aktivna uloga arhivista c) suradnja uprave (stvaratelja) i arhiva.

3 Prvi je pristup prevladavajući u anglosaksonskoj tradiciji, s engleskim arhivistom Hilary Jenkinsonom kao najizrazitijim zagovornikom stava o zadaći arhivista kao »čuvara onoga što je prošlost igrom slučaja ostavila u njegovo skrbništvo.«

4 Drugim riječima, odluka o odabiranju (čuvanju), odnosno izlučivanju spisa, u potpunosti je prepuštena upravnim tijelima. Takav je stav donekle pokušao promijeniti tzv. Griggov odbor 1952. uvevši dva kriterija vrednovanja: upravni i povijesni. Međutim, predviđena primjena bila je takva da se upravni kriterij podveo http://www.ica.org/biblio/BibliogCAPdiatt.pdf

; S obzirom na samo pet izabranih časopisa, bibliografija jest ograničena, no ipak je riječ o najvažnijoj arhivističkoj periodici. ~ Meissner, H. O., Shutz und Pflege des staatlichen Archivguts mit besonderer des Kassationsproblems. Archivalische Zeitschrift, München, 45 (1939), 34-51. 1 Kolanović, .1., Vrednovanje arhivskog gradiva u teoriji i praksi. Arhivski vjesnik, Zagreb, 38 (1995),7-22. 4 Jenkinson, H., A Manual of Archive Administration Including the Problem of War Arehives and Archive Making. The Claredon Press, Oxford, 1922.