ARHIVSKI VJESNIK 47. (ZAGREB, 2004)
Strana - 75
nalaze se unutar triju kategorija: rad, stanovanje i rekreacija. Tim je također planirano širenje grada na lijevu obalu Drave, a rijeka Drava našla bi se u središtu samoga grada, dok bi lijeva obala Drave bila planirana za sport i rekreaciju, a stambene zone izlazile bi na obalu Drave na prostoru sjeverno od Zimske luke i Podravlju. Plan je dovršen neposredno prije Domovinskoga rata 1990. godine Organizacija grada u gradske rajone U Osijeku je do sredine 20. stoljeća prevladavao individualni način stanovanja u prizemnim stambenim objektima. Takav način stanovanja valjalo je izmijeniti, što je zahtijevalo novu organizaciju grada, ekonomičnu i racionalnu izgradnju koja je tražila veću koncentraciju stanovnika na određenom području, te bolju i potpuniju uporabu gradske infrastrukture. Takav grad Osijek nije pokazivao elemente racionalne i ekonomične izgradnje. Osobito je bilo karakteristično okupljanje gradskih funkcija u užem središtu grada. Posljedica je to naslijeđene urbanizacije, koja se očitovala u nesrazmjernoj izgradnji i većoj koncentraciji stanovnika u pojedinim gradskim dijelovima. Retfala, Industrijska četvrt, Novi grad i Donji grad smatrani su inferiornim dijelovima grada. Analizirajući prostorne mogućnosti pojedinoga gradskog područja, mikrogeografske uvjete, postojeći i novoplanirani prometni plan te mogućnosti gravitacije stanovnika na prostoru grada, bilo je organizirano šest rajona, koji su djelovali kao cjelovita gradska područja s određenom prostornom veličinom i brojem stanovnika te rajonskim centrima. Urbanističkim planom provedena je organizacija grada na šest rajona u obliku organizacijskih centara, i to: I. rajon - Gornji grad II. rajon - Tvrđa III. rajon - Donji grad IV. rajon - Industrijska Četvrt V. rajon - Novi grad VI. rajon - Sjever. Osijek je ostao uglavnom prizemni grad bez ekonomičnoga iskorištavanja komunalne infrastrukture i gradskoga zemljišta. Postojeća građevna struktura pokazuje da se grad razvijao pretežito u blokovskom sustavu. Individualna izgradnja duž ulica s dubokim i nesrazmjernim parcelama davala je gradu specifično obilježje. U gradu se razvio prizeman tip izgradnje u nizu, koji vuče korijenje iz slavonske ruralne arhitekture. 4 U poslijeratnom razdoblju prešlo se na izgradnju slobodnostojećih objekata, ali se ona ubrzo napustila i nastavila ponovnom blokovsko-koridorskom izgradnjom. Struktura izgradnje bila je ovisna o planira4 Radovan Miščević, nav. dj., str. 56-57.
