ARHIVSKI VJESNIK 47. (ZAGREB, 2004)
Strana - 44
područja, kao što je kod nas republičko. Budući da je kod nas izabran ovaj posljednji model, upućujemo na iskustva zemalja kao što su Nizozemska ili Mađarska, u kojima se takvo što primijenjivalo otprilike istih godina kao kod nas i držalo se neuspjelim. 53 Obično se uz takve pokušaje javljao komentar prema kojemu nije jednostavno unutar decimalnoga sustava obuhvatiti sve ovlasti tako složenoga ustroja kao što je državni upravni aparat, a kamoli pri tome još biti dosljedan, i da je veliki problem naći pravu mjeru između onoga što će biti propisano unaprijed i onoga dijela klasifikacije koji ustanove trebaju same razvijati. U odnosu na primjenu decimalne klasifikacije u spisovodstvu najslikovitijom nam se čini primjedba koju je izrekao 1950-ih A. Brenneke, da su decimalni sustavi u odnosu na potrebe registratura ravni Prokrustovoj postelji, a mi bismo dodali - ne nužno kad je riječ o potrebama jedne registrature, ali svakako da, kad se tako nastoje pokriti ovlasti složenoga upravnog aparata. 54 S druge strane novim je propisima bilo predviđeno da stvaratelji mogu sami dorađivati klasifikacijsku shemu ukoliko skupine nisu razrađene do dopuštenih pet mjesta (kakva su primjerice propisana u grupi za šumarstvo: 33,141-Iskorištavanje glavnih šumskih proizvoda, dok za poslove kulture i prosvjete znakovi nisu bili tako razrađeni), no u praksi se to najčešće nije radilo, pa su skupine i stoga bile dodatno preopćenite. I još nešto, baš zbog pretjerane općenitosti naslova, jedna od funkcija koju je trebala ostvariti klasifikacija, a to je vrednovanje, točnije izlučivanje nepotrebnih dosjea, ovim je zakazala. Naime, unutar suviše općenito određenih predmetnih naslova malo su se gdje mogli izlučivati čitavi dosjei, kao što se očekivalo. Pored svega rečenoga kod nas je ovom reformom napravljena revizija potrebnih evidencija, pa iako se razmišljalo o ukidanju nekih među njima, one su na kraju doživjele tek manje promjene, najviše u nazivima, dok većina tipova nije nestala. Ukinut je brojevnik ili registar stranih predmeta, umjesto kontrolnika pojavila se interna dostavna knjiga, a najvažnije je da urudžbeni zapisnici i kazala, iako je to predlagano, nisu nestali, već su, umjesto toga, pojednostavljeni i unificirani. Zadržavanjem urudžbenoga zapisnika zadržale su se i one funkcije koje ovo pomagalo treba imati: ostvarena je kontrola ulaska, izlaska i kretanja spisa, omogućeno je jednostavnije kronološko pretraživanje i si. Isto tako zadržana su kazala kao glavno sredstvo pretraživanja na pojedinačnoj razini, poglavito imenska, ali u početku i predmetna. 53 E. Lodolini prenosi riječi Hermana Hardenberga, direktora Državnoga arhiva Nizozemske, koji kaže daje taj projekt (realiziran 1950-ih godina) rezultat »sljepila« nizozemske vlade. Vidi: Lodolini, Elio, Archivistica-Principi e problemi (Milano, 1985.), str. 85. Mađarsko iskustvo nastalo 1949.-1956. komentirao je A. Szedő na 5. međunarodnom kongresu arhivista održanom 1964. godine. Vidi: Sede. Antal, Suvremeni sistemi klasifikacije arhivske građe posle 1800. godine. Arhivist 14(1964), sv. 1-2, str. 62. 54 Brenneke, Adolf; Leesch, Wolfgang, Archivkunde, Leipzig, 1953., str. 82.
