ARHIVSKI VJESNIK 47. (ZAGREB, 2004)

Strana - 18

b) provođenju empirijske metode vrednovanja dokumenta (mikrovrednovanje) prije konačnih odluka, tj., kako R. Brown navodi: »prije izdavanja arhivske dozvole s prijenosom prava na klijenta«.

26 Međutim, unatoč svim poteškoćama i povremenim teoretskim nedosljednostima, krajnji je cilj Svevladinoga plana za preuzimanje gradiva, a on je bio racionaliziranje donošenja odluka o preuzimanju gradiva na institucionalnoj razini, ostvaren. Provedba toga nauma ponajviše je uspjela zbog usvajanja sljedećih stajališta: a) promatranja vlade kao jedinstvenoga organizacijskog kompleksa dodijeljenih poslovnih funkcija, povezanih sa sastavnim administrativnim mjestima koja imaju ili primarni interes ili odgovornost za njihovu implementaciju b) čuvanjem dokumenata koji daju dovoljan arhivski dokaz tih funkcija, pri čemu su se pregovorima s najvažnijim uredima ili odjelima vlasti morala urediti pitanja kao što su, primjerice, operativne ovlasti, odgovornost za zabilježenu memoriju, kvaliteta zabilježene memorije ... I naposljetku, valja naglasiti daje velikom uspjehu ove metode, osim njezina konceptualnoga utemeljenja, pridonijela i iznimna suradnja sa stvarateljima. Naime, intenzivna komunikacija koja je uspostavljena već prilikom izrade Svevladinoga plana, rezultirala je time daje Plan prilikom objave zapravo inauguriran i na sveopćoj državnoj razini, što je nemalo pridonijelo rezultatima cijeloga projekta. Zbog iznimne važnosti ovoga relativno novoga pristupa, treba još jednom naglasiti da metoda makrovrednovanja temeljena na funkcionalnoj analizi omogućuje maksimalnu moguću racionalizaciju postupka vrednovanja, odnosno u konačnici osigurava potpuno utemeljen postupak odabiranja onoga gradiva koje koncentrirano svjedoči o glavnim društvenim funkcijama, tj. akcijama i transakcijama, koje su dijelovi tih funkcija. Jednostavnije rečeno, precizno definira postupak odabiranja gradiva za trajnu pohranu radi čuvanja, koliko je to moguće, objektivnoga svjedočanstva o vremenu u kojem je nastalo. Time se potvrđuje i pomak općega pogleda na svrhu arhivistike kao znanosti, odnosno, na predmet njezine znanosti: od mikro vrednovanja (vrednovanja pojedinačnoga dokumenta) do makrovrednovanja (vrednovanja funkcija). Odnosno, riječ je o pomaku od informacije do znanja. ft Misli se na pravo odluke o izlučivanju.