ARHIVSKI VJESNIK 47. (ZAGREB, 2004)
Strana - 129
državnike u Drugom svjetskom ratu, što mu priznaje čitav svijet, a to najbolje dokazuje njegov veličanstveni sprovod. Na takvo moje mišljenje nije utjecalo njegovo ponašanje prema meni, to više stoje on tada bio u pravu, a ne ja. Ipak je Goli otok jedna od velikih pogrešaka Tita i vodećih ljudi tadašnje Jugoslavije. Kardelj je bio čovjek visoke inteligencije, marksistički dobro obrazovan, iako je mnoge stvari obavljao na dogmatski način i u tome se veoma razlikovao od Tita. Ranković je bio ministar unutrašnjih poslova, šef obavještajnih službi i organizacioni sekretar Partije. Obavljao je »prljave poslove« i to najčešće uspješno. Uza sve to će on imati visoko mjesto u povijesti svog vremena. Meni lično je on bio kao čovjek simpatičniji od Kardelja. Nakon izlaska iz zatvora potpuno ste se posvetili stručnom, odnosno medicinskom radu. ZLATIĆ: Na Golom otoku sam došao do uvjerenja da nema smisla uporno braniti svoje stavove, pa sam dao »pokajničku« izjavu koja je objavljena u tisku. Nakon toga sam pušten na slobodu i posvetio se medicini, toj mojoj prvoj ljubavi koju pratim još i danas. Bilo je to 1951. godine, kad sam postavljen za savjetnika u tadašnjem Ministarstvu zdravstva. Ministar je bio Hinko Krizman, bivši član Pribićevićeve Samostalne demokratske stranke, koji se veoma lijepo odnosio prema meni. Uskoro su mi ponudili da opet stupim u Partiju, što sam odbio, tako da od 1949. godine pa do danas nisam član niti jedne političke stranke. Zbog toga nisu protiv mene ništa poduzimali, stoje potvrdio i Ranković kada me je pozvao u Beograd da se s njim sastanem u svezi s nekim pitanjima naših odnosa s Albanijom. Već od studentskih dana volio sam farmakologiju i kemiju, pa je ministar Krizman osnovao Odjel za medicinsku opremu i lijekove i mene postavio da ga vodim. Jeste li i kako sudjelovali u podizanju i radu nekih hitnijih ustanova na tom polju ? ZLATIĆ: Povezao sam se sa svim poduzećima i ustanovama za proizvodnju lijekova i medicinske opreme u Hrvatskoj. Osobito sam godinama najuže surađivao s »Plivom«. Zajedno s prof. Križančićem podigli smo »Kemiku«, a pomogao sam i preseljenje »Ghetaldusa« u nove pogone. Mnogo sam surađivao i s prof. dr. Dragom Ikićem, direktorom Imunološkog zavoda i uspio dobiti sredstva za izgradnju nove zgrade tog Zavoda koji je proizvodio kvalitetna cjepiva. Zajedno s mr. dr. Vladimirom Kuševićem našao sam sredstva za izgradnju velike moderne zgrade Zavoda za kontrolu i ispitivanje lijekova. Usko sam surađivao s bolnicama u većim gradovima Hrvatske i borio se da dobijem što više deviza za nabavku suvremene medicinske opreme. Pomogao sam i proizvodnji medicinskih instrumenata uspjevši izgraditi nove pogone te osigurao stalnu vezu zdravstva s proizvođačima sanitetskog i zavojnog materijala.
