ARHIVSKI VJESNIK 47. (ZAGREB, 2004)
Strana - 11
njegove mogućnosti da svjedoči o pojedinoj upravnoj ili poslovnoj aktivnosti, odnosno da svjedoči o bilo kojoj široj društvenoj funkciji. Upravo iz te definicije proizlazi i razlog zašto funkcionalno vrednovanje uspijeva smanjiti i količinu gradiva potrebnoga za trajno čuvanje i vrijeme potrebno za provedbu procesa vrednovanja. Iz tih je razloga i usvojeno već u nekoliko zemalja: Australiji, Nizozemskoj, Kanadi, Švicarskoj i dr. Iako svaka od navedenih zemalja pokazuje neke specifičnosti u prihvaćanju ovoga gledišta, svakako ne možemo zanemariti činjenicu daje redom riječ o sredinama s »jakim« arhivističkim tradicijama. Australija je, primjerice, implementaciju ove metode provela najekstremnije, primijenivši u potpunosti kriterij funkcije kao osnovu za vrednovanje. Polazište ovakva pristupa jest shvaćanje funkcije gradiva njegovim kontekstom, za razliku od tradicionalnoga shvaćanja konteksta u smislu administrativnoga »mjesta« nastanka. 13 Nizozemski projekt PIVOT započeo je još 1991. godine i primjenjuje se, iako uz stalne dopune. Riječ je o pristupu dosta bliskomu australskoj funkcionalnoj organizaciji spisa, koji se temelji isključivo na promatranju cjelokupne državne uprave (uz dodatak državne banke kao jedne specifičnosti) kao zaokruženoga funkcionalnog sklopa. Ono što dodatno karakterizira nizozemsko stanovište jest gotovo potpuno zanemarivanje dotada važnih punktova tradicionalnoga arhivističkoga promišljanja o gradivu, kao što su primjerice: sadržaj i fizionomija gradiva, anticipiranje budućih stručnih i znanstvenih istraživanja i dr. I ovaj je stav u mnogočemu određen zadanim uvjetima, budući da je novi nizozemski arhivski zakon skratio vrijeme predaje gradiva u arhiv sa 50 na 20 godina od nastanka, stvorivši odjednom situaciju »viška« 600 000 dužnih metara javnoga gradiva, kojemu je trebalo odrediti status. Kanadski su pak arhivisti 1990. započeli sa svojim projektom i metodom koju su nazvali makrovrednovanjem i koja je pod tim nazivom poznata i u arhivističkoj literaturi. I ova metoda polazi od funkcionalne analize institucija, no tako postavljene hipoteze potvrđuje i na gradivu (ili ih ruši i ponovno kreće s analizom). Međutim, iako je riječ o metodologijama različitih tehnika, nedvojbeno ih povezuju tri momenta: a) vrednovanje se više ne temelji na analizi dokumenta (komada, predmeta ili serije), čime se odustaje i od pojma primarne i sekundarne, odnosno evidencijske i obavijesne vrijednosti dokumenta 13 Australija je zapravo prihvatila i implementirala model koji je izvorno sačinjen na University of Indiana u Pittsburgu, a riječ je o projektu tzv. funkcionalnoga modela za dokumentnost elektroničkih zapisa. U Australiji je projekt razrađen i mimo elektroničkih zapisa, te je primijenjen općenito na sve zapise, u potpunosti se oslanjajući na funkcije unutar kojih su nastali.
