ARHIVSKI VJESNIK 46. (ZAGREB, 2003.)
Strana - 28
tnih" stvaratelja, a završava s formiranim fondom - koji je zapravo već unaprijed bio formiran - kod stvaratelja i kao stvaratelj tako što se kategorizacijom on već precizno i u potpunosti odredio (njegova vrsta, njegov djelokrug, djelatnosti - i što je ključno, njegove funkcije). O kategorizaciji se kao kategorizaciji u inozemnoj literaturi ne govori mnogo (ponavljam, u smislu tih termina, odnosno nazivlja za sasvim specifične principe, postupke i radnje, tj. predradnje koje se vrše u svezi s poslovima arhiva i obvezama stvaratelja), mnogo se govori o vrednovanju, o funkcionalnom pristupu u arhivistici i si. Kad već toliko govorimo o funkciji, možda bi bilo produktivno ovdje iznijeti jedno promišljanje toga - što je to funkcija? Ili bolje, potrebno je pitati: što su to funkcije? Mogli bi reći da su funkcije zapravo potrebe, odnosno interesi društva koje neki stvaratelj odražava ili ispunjava. Funkcije su zapravo kroz institucije organizirane i sumirane ljudske potrebe, odnosno interesi. Mi zapravo kategoriziramo te potrebe i interese - što je tako gledano, vrlo delikatan, ako ne i problematičan posao. Naime, nemoguće je "pohvatati" sve ljudske potrebe i interese - nije moguće to u današnjici, a kamoli predvidjeti potrebe i interese u budućnosti. Drugo, ne bi li tako zapali u zamku i stvorili esencijalni problem determinirani a i "birokratizirania" ljudskih potreba i interesa - koji se mijenjaju, koji su otvoreni i koji moraju ostati odnosno biti slobodni? No, dakako, to je već sasvim drugo pitanje. Ono stoje nama bitno je da detektiramo i valoriziramo funkcije društva formalizirane kroz ovakve ili onakve institucionalne okvire - a koje društvo, da bi se organiziralo u ispunjavanju pojedinačnih potreba i interesa, svrhovito ili spontano, samo stvara. Mnoga su u kontekstu vrednovanja, pa tako i kategorizacije, inozemna iskustva. Upućujem ovdje na tekst ravnatelja Hrvatskoga državnog arhiva dr. Kolanovića Vrednovanje arhivskog gradiva u teoriji i praksi?* gdje se tematizira američko, kanadsko, hrvatsko, kao i iskustvo u vrednovanju Europske unije. Novije domaće iskustvo također naglašava funkcionalni pristup. Kolanović će u spomenutom tekstu izdvojiti kako je "hijerarhijski ustroj stvaratelja i njihova funkcionalna analiza osnovni preduvjet svakog vrednovanja i odabiranja gradiva. Na svakoj razini uprave (a i drugih područja djelatnosti) potrebno je razraditi kategorizaciju stvaratelja. Ta analiza mora obuhvatiti funkciju, nadležnost i djelatnost pojedinih stvaratelja - uključujući i hijerarhijsku povezanost. Kao rezultat takve analize treba dati i prikaz značenja gradiva koje nastaje djelovanjem pojedinih stvaratelja. Poznavajući stvaratelje (kao izvor obavijesti), moguće je dati i okvirnu sliku vrijednosti gradiva koje nastaje njihovim djelovanjem." 15 14 Kolanović, Josip. Vrednovanje arhivskog gradiva u teoriji i praksi. Arhivski vjesnik, god. 38/1995, Zagreb 1995, str. 17-21. 15 Isto, str. 15.
