ARHIVSKI VJESNIK 46. (ZAGREB, 2003.)
Strana - 211
od istoga kneza bilo naređeno da na novonaseljena područja daju desetinu crkvi Sv. Apolinara. Desetinu već tada prima ondašnji župnik. 10 Područje župe Dubašnice obuhvaća sjeverozapad otoka Krka. Središte župe bilo je selo Dubašnica koje je izumrlo u 18. st., da bi zatim tu funkciju (u 19. st.) preuzelo selo Bogovići, ali je župa u svome imenu i dalje zadržala naziv Dubašnica. Uz još nekoliko župa po otoku, sve do 1828., iste su sačinjavale Krčku biskupiju. Kao posebnost ove biskupije ističu se glagoljaški seoski kaptoli zvani ruralni ili ladanjski kaptoli. Oni su odigrali važnu ulogu u pogledu uporabe glagoljice i hrvatsko-crkvenoslavenskoga jezika u službi Božjoj. Takav je kaptol, kao što smo vidjeli, postojao i u dubašljanskoj župi. U župi Dubašnica, u selu Porat, osnovan je 1480. samostan Sv. Marije Magdalene, franjevaca trećoredaca - glagoljaša. Samostanski arhiv posjeduje 23 registrirana glagoljska rukopisa, među kojima posebnu pažnju privlače knjige samostanskih primitaka i izdataka -"Datja i prijatja" - predragocjeni izvor za gospodarsku povijest ovih podmČja. (O ovom samostanskom arhivu detaljnije ćemo govoriti jednom drugom prilikom, a za sada, u dodatku ovoga članka, donosimo samo popis njegovih glagoljskih rukopisa). Ovaj kratki prikaz početka župe u Dubašnici učinili smo jer od kada postoji župa od tada je u njoj u uporabi glagoljica. Upotrebljavali su je kako kler, tako i puk, prije svega "popi glagoljaši" i glagoljaški notari. Uostalom, to je slučaj i drugdje po otoku Krku, kvarnerskom podmčju i šire. Dio te - u svakom pogledu - kulturne i povijesne baštine sačuvao nam se u vidu glagoljskih rukopisa, isprava i natpisa." No, njihov broj i stanje iziskuje od nas da mu pristupimo kao specifičnom fenomenu i vrijednosti te u svakom pogledu poradimo na njegovu čuvanju, zaštiti, predstavljanju i znanstvenoj obradi. Prvi i jedini koji je sustavno popisao i opisao sve glagoljske rukopise na otoku Krku bio je Vjekoslav Stefanić. Njegov katalog, tj. inventar, pod naslovom Glagoljski rukopisi otoka Krka (objavljen je u Zagrebu 1960. godine, kao 51 knjiga Djela Jugoslavenske akademija znanosti i umjetnosti) i danas je nezaobilazno djelo za proučavanje hrvatskoga glagolizma. Također, i drugi značajni rad istoga autora, Glagoljski rukopisi Jugoslavenske akademije (u dva sveska, Zagreb 1969., 1970), predstavlja pravu riznicu za izučavanje glagoljice. U poglavlju o Dubašnici u knjizi Glagoljski rukopisi otoka Krka V. Štefanić popisao je i opisao glagoljske rukopise iz Dubašnice, a koji su se tada na njezinu području čuvali. Poglavlje se sastoji od dviju cjelina (Župni ured u Bogovićima i 10 I. ŽIC ROKOV, Naseljavanje Dubašnice i Poljica u 15. stoljeću, str. 186. " Sto se glagoljskih natpisa tiče tu je i dalje kapitalno djelo B. FUČICA, Glagoljski natpisi, Djela JAZU (knjiga 57), Zagreb 1982. (za Dubašnicu, str. 143-147)
