ARHIVSKI VJESNIK 46. (ZAGREB, 2003.)
Strana - 165
modela arhiviranja izmjenom misije arhiva iz memorijalne u kulturno-značajnu te prihvaćanjem širih konotacija zapisa. 32 Rasprava se proširuje udubljivanjem u zamisao daje fond znak na višoj razini od razine zapisa, a time se procesi proizvodnje i smisao čuvanja dokumenata pokazuju kao prvorazredna kulturološka potreba. Arhivski fond bio bi promatran s obzirom na pripadne sintaktičke poc/-procese te svoj semantički i pragmatički aspekt. Sintaktika se odnosi na sastav i ustrojstvo složenih fondova, što nije nikad nevažan i bezazlen izbor koji mora biti pod svaku cijenu prepušten stvaratelju. Ovdje ulaze sve pripremne radnje za pojedine zapise, njihovi genološki uvjeti i obrazne forme, sve konvencionalne posudbe u tijelima gdje nastaju, deponiranje u pismohranama organizacija, rad na sređivanju pristiglih zapisa u arhivske ustanove, njihovo kombiniranje u veće cjeline serije i fonda te ukratko, cijeli ciklus koji dovodi fond u postojeće stanje sređenosti. Težnja kojoj stremi suvremena arhivistika je učiniti nerastavljivim ono što je nazvano "životnim ciklusom" dokumenata. Međutim, razumijevanjem fonda kao znaka ta potreba homogenizacije ne dolazi nametnuta elektroničkom tehnologijom izvana jer je njegovo značenje obilježeno svim provedenim postupcima nad njime. Ono što je bitno u arhivističkoj djelatnosti kod sređivanja gradiva jesu autoreferencijalna objašnjenja arhitektonike fonda, motivacije ili konvencionalnosti postupaka u ustanovi u čijem su posjedu dokumenti bili te objašnjenja načela kojima je arhivist restrukturirao nekadašnju arhitektoniku ili na temelju kojih je od nje odstupio. Najgrublje rečeno, elementi arhivističkog opisa opravdavaju postojeću sintaksu, pa su obrazloženja takve vrste potrebna ne bi li ukazala korisnicima da su moguće dmge interpretacije fonda. Semantika arhivskih znakova objašnjavala bi moguće konotacije iz tako stmkturiranih zapisa u nekom fondu. Zapise u većoj mjeri (odozgo) denotira naslov, upravna povijest i povijest cjeline arhivskoga fonda. Naslovom se može prilično snažno utjecati na recepciju i interpretacije podataka, dok biografski podatci i neizbježne arhivističke intervencije konstruiraju povijesni jaz između korisnikove situacije i one koja se predstavlja kao neposredna. Budući da se pri tvorbi značenja zapisa podjednako radi o znaku, njegovu ko-tekstu i situaciji u kojoj se korisnik kao interpret nalazi, semantički su bogate razine opisa gradiva sam sadržaj i odabir istoga, njegove moguće dopune u dmgom gradivu, navedena obavijesna pomagala, utvrđeni dopunski izvori i bibliografija. Razine arhivističkog opisa uvijek predlažu određenu interpretaciju građe, stoga se iziskuje veća osjetljivost arhivista, koja bi donijela pomak od očuvanja stvarateljeve interpretacije prema zaštiti mogućih interpretacija gradiva koje djelatnici posreduju korisnicima. Semantički aspekt fonda, moguća značenja koja "Ultimately, the archival mission is about meaning-pcrhaps a better short-hand term than 'memory'.", Green, isto, str. 50.
