ARHIVSKI VJESNIK 46. (ZAGREB, 2003.)
Strana - 156
umjesto cijelog fonda i zbrke koju bi opsežna dokumentacija mogla napraviti. Time je istraživač unaprijed suočen s isključivanjem onih dijelova konteksta koji su se arhivistu učinili nebitnim. Kakvu on kompetenciju ima - kad ne postoje suvremeni polihistori u svijetu know-how znanja? Kompetencija arhivista onda proizlazi iz diskurzivno prenesenih smjernica kojima je moć određivala što će se istraživati u svrhu reprezentacije nacionalnog identiteta ili drugih ciljeva za koje su postojali strateški interesi. Utjecaji na buduća istraživanja mogu se naslutiti i iz akvizicijskih strategija. Tako britanski Public Record Office temelji novi pristup selekciji zapisa na kategorijama transparentnosti i partnerstva} 1 Transparentnost je strategija javne uprave, a druga se kategorija odnosi na suradnju PRO-a s vladinim odsjecima, dmgim arhivima i akademskim znanstvenim zajednicama. Dvostmka je selekcija već učinjena izborom određenih zajednica i izborom tema koje zapise ujedinjuju. Privilegirane zajednice sugeriraju potencijalno vrijedne zapise za trajno čuvanje prema svom istraživačkom interesu. Akademska zajednica u pravilu izabire ono što je prije smatrano kulturom visokih i reprezentativnih nacionalnih vrijednosti, čime svakodnevni kulturni pluralizam manje dolazi do izražaja u izabranoj arhivskoj građi. Moć uvijek za posljedicu ima rezidualnu reakciju izvršitelja i oprez prema potrebama za istraživanjem, bez obzira na promjene društvenih uvjeta, oprez izveden iz ideje o kontinuiranoj povijesti i sugestije o neovisnoj znanosti u čija usmjerenja djelatnici mogu posve vjerovati. Odgovor na korisnikov upit u arhivu ovisi o pretpostavljenoj slici povijesti dmštva i o njezinim povlaštenim sudionicima. O tome ovise i čitavi arhivi ako se povlaštene zajednice koje određuju gradivo vrijedno trajnoga čuvanja stave nasuprot drugih zajednica ili manjih gmpa. Dodatno je pitanje hoće li se moć spomenutih elita obazirati na postojanje neinstitucionalnih arhiva isključenih zajednica i pojedinaca na Internem. Pojava takvih arhiva pokazuje da marginalne skupine taktički upotrebljavaju arhivistički diskurs kako bi ukazale na svoje postojanje. Marginalne su skupine shvatile kompleksnost toga diskursa, koji prihvaća različite interese i ne iscrpljuje se samo u povijesnim istraživanjima. Uz promjenu interesa koji je bio primamo upravljen prema povijesti, a predodređen odnosom arhiva i moći, zbila se i promjena same ideje povijesti. Prema fukoovskom shvaćanju neperiodične i u sebi nejedinstvene povijesti, decentrirana ukupnost dmštvenih snaga djelomično je prikaziva kao mreža prošlih i postojećih stvaratelja, uključujući i nastale arhive. Moć koja nema jedinstveno središte prožima sve arhive, one o kojima vanjska služba vodi evidencije i one koji nisu prepoznati kao takvi. v. Honer, E.; Graham, S. Should Users Have a Role in Determining the Future Archive? The Approach Adopted by the Public Record Office, the UK National Archive to the Selection of Records for Permanent Preservation. Liber Quarterly, Munich, 2001., str. 389-393. ( http://www.pro.gov.uk/ recordsmanapement/acquisition/liber200larticle.pdf . skinuto s Interneta, siječanj 2004.)