ARHIVSKI VJESNIK 46. (ZAGREB, 2003.)
Strana - 137
Reorganizacija uprave bila je zapravo "uvod u kasnije i dublje promjene u sistemu upravljanja privredom". 17 Osnovna obilježja reorganizacije saveznih organa uprave izvršene tijekom 1950. vezana su za decentralizaciju uprave i ustanovljenje savjeta i generalnih direkcija u privrednom sustavu. Tako su savjeti i generalne direkcije bili predstavljeni kao kolegijalna tijela uprave u pokušaju deetatizacije. Formulacija kolegijalno tijelo odnosilo se na zakonsku odredbu kojoj su u sastav savjeta ulazili čelnici ostalih upravnih organa (komiteta, generalnih i glavnih direkcija), čime se željelo naglasiti njihov kolegijalan rad u odborima. Procesom samoupravljanja predviđalo se slabljenje saveznih organa uprave. Težište nad upravnim poslovima, koje je bilo na saveznim privrednim organima, prenijelo se na republičke organe. Najveće promjene uslijedile su na području privrede, kad su se unutar savezne vlade osnovali savezni savjeti za koordinaciju privrednih poslova koji su se prenosili na republičke organe. Naime ukidajući neka savezna ministarstva i prenošenjem njihovih poslova na republičke organe, savezna je vlada u tim oblastima ipak željela zadržati koordinativnu ulogu formirajući savjete umjesto prijašnjih ministarstava, u čijem su sklopu djelovale generalne direkcije kao posebni organi vlade. 18 Osnovna obilježja reformskih promjena unutar uprave, kako na saveznoj, tako i na republičkoj razini, odnosila su se na zamjenu postojećih ministarstava savjetima. Savjeti su kao organi uprave imali obavezu koordinacije i usklađivanja djelatnosti saveznih i republičkih organa uprave. Na čelu savjeta pojedinih privrednih grana stoje predsjednici savjeta, koji su ministri vlade FNRJ. 19 Ti savjeti nemaju značaj nekoga višeg organa uprave iznad ministarstva, već su samo organi koordinacije. Pojedini savjeti izvršavali su poslove usklađivanja i saveznih i republičkih organa uprave, a pojedini samo saveznih organa uprave. Savjete su kao kolegijalna tijela sačinjavali predsjednik, ministar Vlade, i članovi, određeni ministri vlade FNRJ, odnosno ministri Vlade narodnih republika. Zapravo, prema poslovima koje su ti savjeti obavljali, oni se dijele u dvije vrste: jedni ujedinjuju djelatnost organa same Savezne vlade (ministarstva, komiteta ili generalnih direkcija), a dmgi pored toga ujedinjuju i djelatnost organa vlasti narodnih republika. Prvu vrstu savjeta sačinjavaju članovi savjeta, pored samoga predsjednika, savezni ministri ujedinje17 Jovan Đorđević, Elementi ustavnog prava FNRJ, Beograd 1953., str. 149. (dalje J. Đordević, Elementi ustavnog prava) 18 "Preko savjeta osnovanih u oblasti privrede obezbeđivan je odgovarajući stepen planiranja, kontrole, usmjeravanja i regulative. Ovakav odnos uspostavljenje u oblastima društvenih službi.", u: Bogdan Lekić, Arhivski izvori za istoriju socijalističke Jugoslavije 1943-1953, Beograd 1987., str. 105. 19 "... kolektivni rad savjeta ide u tom smislu da je predsjednik savjeta ustvari koordinator a ne naredbodavac, niti neki nadministar. Ako kolektiv ne funkcionira kao kolektivno tijelo ne može imati uspjeha u radu. "Zapisnik sa sjednice Privrednog savjeta Vlade FNRJ, održane 26. lipnja 1950. Privredna politika Vlade FNRJ - Zapisnici Privrednog saveta Vlade FNRJ 1944-1953, knj. III., str. 394.
