ARHIVSKI VJESNIK 45. (ZAGREB, 2002.)
Strana - 78
R. Bućin, Uprava 1945-1952. godine: problemi poznavanja ustroja, identifikacije stvaratelja i oblikovanja fondova, Arh. vjesn., god. 45 (2002), str. 51-81 Postoji i poticaj da upravama ili direkcijama ovoga razdoblja pristupimo kao podfondovima, ponajviše zbog činjenice što su one vrlo kratkoga trajanja, a ujedno mnogobrojne (vidi Dodatak: promet voćem). No u tom slučaju svakako treba imati na umu daje kod direkcija poput onih iz nadležnosti MTO-a i MDN-a, zbog "šlampavosti" uredskog poslovanja i nedostatnosti Narodnih novina kao izvora, veoma teško pratiti njihov slijed i pripadnost višim tijelima. Stoga, ukoliko želimo uvrstiti direkcije kao podfondove u sastav viših tijela (a i viša tijela se mijenjaju: to su najprije ministarstva, onda glavne uprave, pa na kraju izravno savjeti; vidi Dodatak), prije svake odluke potrebno je temeljito upoznati njihovu povijest i promjene koje doživljavaju. Postoje i dodatna pitanja: ukoliko odlučimo da direkcije treba tretirati kao podfondove, da li ih na taj način vezati samo uz ministarstva ili i uz savjete, s obzirom da se savjeti, do ukidanja (generalnih, odnosno glavnih) direkcija, sastoje tek od nekolicine fizičkih osoba i daje uloga savjeta u odnosu na direkcije koordinacijska? Po svemu sudeći tu bismo onda posegnuli za 1950. godinom kao razdjelnicom, pa bismo u području prehrambene industrije imali Glavnu direkciju prehrambene industrije kao podfond Ministarstva industrije NRH (1947-1950), te Glavnu direkciju za prehrambenu industriju Savjeta za industriju NRH, kao samostalan fond (1950-1952). Drugi problem kojega tu trebamo biti svjesni jeste mogućnost nastanka "prestrukturiranih" cjelina, jer uvrštenjem svih uprava i glavnih direkcija u nadležna ministarstva, pored njihovih odjelnih spisa, tu ćemo uvrstiti ne samo raznovrsne spise i knjige glavnih direkcija, već i spise poduzeća kojima su one upravljale (računovodstvo, personalije itd.). No, kakve god odluke donijeli, čini mi se daje najvažnije da su razmotreni, uvaženi te povezani, pa makar i virtualno, svi aspekti provenijencije, od šireg društveno-političkog i državno-pravnog okvira kojim su ustanove određene i kojega također možemo smatrati svojevrsnom provenijencijom ("ambijentalnom"), do izravnije institucionalne i funkcionalne provenijencije, vezane uz pojedine stvaratelje. Podjednako je bitno i da su ti aspekti uključeni u opis, čime ćemo se približiti cilju: čuvanju konteksta i uspješnom pretraživanju. Zaključak Iako je to neprijeporno, svakako nije naodmet ponoviti daje poznavanje institucija pretpostavkom sveukupne obrade arhivskih fondova, koliko njihovog oblikovanja, toliko i opisa, o čemu smo ponešto rekli ovim tekstom. publike Slovenije, 1947-1952. Nazivi stvaratelja su: Glavna direkcija živilske industrije Ljudske republike Slovenije, 1947-1950; Generalna direkcija za prehrambeno industrijo Ljudske republike Slovenije, 1950-1951; Glavna direkcija prehrambene industrije Ljudske republike Slovenije, 1951-1952. (Vodnik po fondih in zbirkah Arhiva Republike Slovenije, Ljubljana 1999, Knjiga 1, red. br. 255, str. 597). 78
