ARHIVSKI VJESNIK 45. (ZAGREB, 2002.)

Strana - 234

T. Galović, Biobibliografski prilog o dr. Josipu Nagyu (1884 - 1981), Arh. vjesn., god. 45 (2002), str. 227-265 prevedene na hrvatski jezik.

37 Sam je, pak, u predgovoru napisao sljedeće: "Pod naslovom MONUMENTA DIPLOMATICA imale bi se od prilike u jedno desetak svezaka izdati u faksimilima naše isprave, hrvatske, srpske, bosanske i dubrovačke, isprave sastavljene na našem i tuđim jezicima, a pisane latinskim, glagolskim i ćirilskim pismom. U zadnjem svesku ocrtat će se razvoj isprava sa diplomatičkog i paleografskog stanovišta i istaknuti momenti, koji su od osobitog značenja za pravilno poimanje ove vrsti pisanih spomenika. Prirodno je, da me je ova jubilarna godina potaknula da počnem s izdavanjem ovih spomenika i da ovaj prvi svezak posvetim spomenu HILJADUGODIŠNJICE HRVATSKOG KRALJEVSTVA" (str. 3). Slijedi zatim bilingvalni uvod (hrvatsko-francuski), u kojem se s diplomatičkog stajališta pristupa ispravama, popis literature te tablični popis faksimiliranih isprava i kao posljednji, posebno odvojeni dio, same isprave. Djelo je izdao Odbor za izdanje knjige Znameniti i Zaslužni Hrvati. Po izlasku Monumenta diplomatica I.

, a na poziv uredništva "Narodne starine", Nagy je napisao nekoliko riječi pro domo sua, odnosno prikazao kako je djelo nastalo ('Misao, da se latim posla oko ovakovog izdanja, sazrela je u meni u proljeću god. 1914.') pravdajući se odmah kako to 'nijesu nikakvo opravdanje o manjkavostima ovog mog rada, a još manje neka potpuna autokritika'.

38 No, Nagy se nije zaustavio samo na tome, već je svojim radovima zastupljen i u spomenutim zbornicima - matičinom i akademijinom, također u uredništvu djela Znameniti i Zaslužni Hrvati. Iste godine, objavio je i Nacrt latinske paleografije (kojemu se zamjera to što nema primjera, tj. faksimila)

39 te započeo objavljivati Diplomatičko-paleografske studije u Vjesniku Kr. Državnog arkiva.

40 Napisao je i kratki članak o zagrebačkoj Zlatnoj buli (iz 1242. godine) za zbornik Stari i novi 37 'Sve su isprave donesene u svojoj prvoj izradbi. Smiju li se sve ove izradbe nazvati ioriginalimau strogo diplomatičkom smislu, to jest kao isprave sastavljene po nalogu ili barem uz pristanak izdavateIjev i izdane kao svjedočanstva u korist primaoca, nije još riješeno pitanje. (...) vrlo mnogo isprava iz doba hrvatske narodne dinastije sačuvano (je) u prijepisima (...). Reprodukcije su izrađene prema sačuvanim komadima, ali se nažalost nije moglo ići tako daleko, da bi se isprave donijele u naravnoj veličini.' Monumenta diplomatica I., str. 13-14. Spomenimo ovdje daje Nagy poznavao radove dr. M. Sufflaya o ovoj tematici, ali se njegovih rezultata u svojim studijama većinom nije pridržavao. 38 Narodna starina (Zagreb), IV/1925, 10, 1, str. 196. 39 No, dr. Nagy se u predgovoru Nacrta latinskepaleograjije ogradio od toga što u njemu nema faksimila, rekavši: 'Nadam se doskora popuniti ovu knjigu paleografskim albumom, koji će olakšati njezinu upotrebu'. Naime, ovo obećanje on je i ispunio objavivši iste godine knjigu faksimila Monumenta diplomatica I. 40 Diplomatičko-paleografske studije ispunjenje su zadaće na koju se dr. Nagy obvezao u predgovoru Monumenta diplomatica /. Što se pak tiče Nagyovog rada na polju diplomatike i paleografije, N. Klaić je napisala, u opsežnoj radnji Diplomatička analiza isprava iz doba hrvatske narodne dinastije I. dio, Historijski zbornik (Zagreb), XVII1/1

965, str. 141-188, kako je Josip Nagy 'zaveden nekom pretjeranom ljubavlju prema izvornom materijalu' tako da 'daje njegov potpuno nekritički prikaz, što se kao nedostatak najteže osjeća u opisu Zvonimirovih isprava' (str. 149). Koliko je poznato Nagy se oko ovoga nije upuštao u polemike. 234