ARHIVSKI VJESNIK 45. (ZAGREB, 2002.)
Strana - 221
M. Cupek Hamill, Arhivistika i usmena povijest, Arh. vješti., god. 45 (2002), str. 219-226 iz života Crnaca, "Autobiography of Malcom X" Alexa Haleya objavljeno je 1965), u Engleskoj su npr. pioniri usmene povijesti bili više zainteresirani za bilježenje iskustava pripadnika nižih, radničkih društvenih slojeva. U tom smislu klasično djelo "Ask the Fellows who cut the Hay" G.E. Evansa, objavljeno je u Londonu 1956. godine. Godine 1960-e i 1970-e donijele su pravu poplavu projekata usmene povijesti koji su uključivali sve veći krug ispitanika i sve raznolikija područja interesa. Danas je usmena povijest masovna pojava u većini zemalja i provodi se na federalnim, državnim i lokalnim razinama, kroz institucionalna i neinstitucionalna tijela, a njezini su promotori, uz nacionalna i regionalna udruženja, okupljeni i u "Međunarodnom udruženju za usmenu povijest" (IOHA) koje od 1996. djeluje kao forum za usmene povjesničare iz svih dijelova svijeta, s ciljem poticanja suradnje i komunikacije među njima. Udruženje izdaje časopis "Words and silences" a na njegovu su site-u ( www . i oh a . f g y . brf ) dostupne informacije o konferencijama udruženja, knjigama usmene povijesti, vijestima iz arhiva i site-ovima ključnih nacionalnih udruženja za usmenu povijest i arhiva sa zbirkama usmenih izvora. Arhivistika i usmeni izvori - teorijski i praktični problemi Uzlet usmene povijesti i masovno kreiranje novih izvora otvorilo je pred suvremenom arhivistikom teorijske i praktične probleme o potrebi i načinu njihova sakupljanja, čuvanja i obrađivanja u svrhu dostupnosti budućim generacijama istraživača. Nakon stoje prvobitna dilema o potrebi preuzimanja zbirki usmene povijesti u arhive 5 riješena u korist njihovih akvizicija, 6 težište se arhivističke debate prenijelo na konkretne probleme oko preuzimanja i primjene temeljnih arhivističkih načela i principa na usmene izvore, dakle na njihovo opisivanje, indeksiranje, zaštitu i pravne probleme oko vlasništva i reproduciranja. 5 Dilemaje dijelom uzrokovana tvarnim karakteristikama nosača na kojima su novi izvori zabilježeni (audiovizualne vrpce), a dijelom i samom naravi zabilježene informacije. Usmeni izvori nisu, za razliku od dokumenata u klasičnom smislu, spontano kreirani i akumulirani u nekoj instituciji u normalnom tijeku njezine aktivnosti da bi svjedočili o akcijama i transakcijama medu uključenim stranama, nego su reminiscencija na neki događaj, akciju ili odnos koji se dogodio mnogo prije. U tome smislu, veza između njih i činjenica o kojima govore mnogo je manje sigurna nego u slučaju službenih dokumenata a njihova je vjerodostojnost "na milost i nemilost sjećanja" (J. P. Wallot i N. Fortier, cit. članak, str. 366-367). 6 Zbirke usmene povijesti nalaze se u specijaliziranim arhivima (sound archives), odjelima (oral history departments), pri klasičnim arhivima, bibliotekama, institutima i muzejima. Kao medij međunarodne suradnje zvučnih i audiovizualnih arhiva danas djeluje I ASA, "International Association of Sound and Audiovisual Archives" koja podupire izmjenu informacija na polju akvizicije, dokumentacije i metapodataka, dostupnosti , prava vlasništva , čuvanja, zaštite, istraživanja i publiciranja zvučnog i audiovizuelnog gradiva. IASA ima više od 400 članova iz 60-ak zemalja i član je CCAAACoordinating Council of Audiovisual Archives Associations, ( www iasa-weh.org ). 221
