ARHIVSKI VJESNIK 44. (ZAGREB, 2001.)

Strana - 54

V. Pavliček, Prostor kao prioritetno razvojno pitanje hrvatske arhivske službe, Arh. vjesn., god. 44 (2001), str. 53-60 vatski državni arhiv. Prema važećem Arhivskom zakonu javni arhivi su državne ustanove sa središnjim financiranjem većine svojih potreba putem Ministarstva kulture i sa stručnom nadzornom ulogom Hrvatskog državnoga arhiva i Ministarstva kulture. Izuzetak čine prostorne potrebe područnih državnih arhiva za koje su zaduženi gradovi u kojima isti imaju svoja sjedišta

1

. U stvarnom životu je u svim većim zahvatima koji su se radili i na područnim arhivima u posljednjih pet godina, kao vlasnik ustanove, preko Ministarstva kulture, sudjelovala i središnja državna vlast slijedeći tako logiku vlasništva. Danas ovi arhivi ukupno raspolažu s nešto više od 50.000 m

2 arhivskoga prostora u kojem pohranjuju oko 85.000 d/m arhivskoga i dijelom registraturnoga gradiva. Gledano unatrag dvadesetak godina, raspoloživi arhivski prostor u Hrvatskoj povećao se za preko 80%. Pojedini arhivi, posebno u zadnjih pet godina, znatno su popravili svoju prostornu situaciju, brojni prostori opremljeni su suvremenom vatrodojavnom, protuprovalnom i protupožarnom opremom, a pojedini i uređajima za klimatizaciju, dijelom su uređeni prostori za neposrednu zaštitu i dr. U tom smislu mogu se posebno spomenuti područni državni arhivi u Splitu, Rijeci i Zagrebu te Hrvatski državni arhiv. Uz to postoje planovi i programi izgradnje i uređenja novih spremišta i cijelih arhivskih zgrada, npr. u Državnim arhivima u Sisku, Bjelovaru, Osijeku i Varaždinu, koji su još u fazi programa ili pripreme, a u budućnosti će značiti ili bi mogli značiti, bitno poboljšanje prostorne situacije pojedinih arhiva. No, gledajući sadašnje stanje arhivskoga prostora u Hrvatskoj detaljnije, zbirno i pojedinačno, može se reći da u hrvatskoj arhivskoj službi još uvijek postoji problem arhivskoga prostora. Naime, iz dosada izrađenih prikaza prostorne problematike, kao osnovni problemi iskazuju se još uvijek: akutni nedostatak prostora koji za sve arhive ukupno iznosi oko 3.600 m

2

; slaba kvaliteta namjeni privedenih prostora (oko 20% prostora zahvaćeno je problemom vlage i/ili problemom statike); prevelika razdrobljenost prostora, četrnaest arhiva s devet arhivskih sabirnih centara odnosno odjela koristi oko 46 prostora na raznim lokacijama; dijelom još uvijek nedostatna oprema prostora te u pojedinim slučajevima neodgovarajuća sukorisništva. Kao poseban problem može se navesti i izostanak namjenski građenih zgrada

2

. Naime, postoji samo jedan u cijelosti namjenski građeni prostor, to je zgrada DA u Karlovcu, dok Hrvatski državni arhiv, kao središnja arhivska ustanova nema namjenski građene zgrade, iako je u našoj novijoj povijesti više puta ušao u plan izgradnje pri1 Zakon o arhivskom gradivu i arhivima, NN, br. 105/1997, čl. 39, 40, 51, 52 i 57. 2 V. Pavliček, Arhivske zgrade u Hrvatskoj - stanje i problemi, Arhivski vjesnik, 43/2000, Zagreb 2000, str. 137-146. 54