ARHIVSKI VJESNIK 44. (ZAGREB, 2001.)
Strana - 48
O. Tadin, Specijalizirani arhivi, Arh. vjesn., god. 44(2001), str. 43-51 Tako možemo reći da se u poslijeratnoj Hrvatskoj stjecajem okolnosti razvilo nekoliko specijaliziranih 'kućnih' (in-house) arhiva, kao stoje npr. arhiv Hrvatskog radija i Hrvatske televizije i si., dok neki potencijalni specijalizirani arhivi još uvijek čekaju snažniju inicijativu kako iz vlastite sredine, tako i od strane središnje državne uprave, a i od same arhivske službe (kao npr. Sveučilišni arhiv). Naime, problemi prostora te obrazovanja i zapošljavanja profesionalnih kadrova u arhivskoj struci, kako u arhivima tako i u pismohranama, stvorili su u Hrvatskoj nepremostive probleme u savladavanju velikih količina dozreloga arhivskoga gradiva već i u samome sektoru uprave, tako da su pojedini stvaratelji iz drugih područja djelatnosti, pa tako i snažni gospodarski, zdravstveni, znanstveni i sveučilišni subjekti ostajali dobrim dijelom na rubu sustavne brige od strane arhivske službe, te su neki od njih, dobrim dijelom iz vlastitih praktičnih potreba, više ili manje uspješno 'odnjegovali' svoje vlastite 'kućne' arhive (kao npr. Hrvatske željeznice, Hrvatska pošta i telekomunikacije), koji ipak na taj način ostaju izvan domašaja šire korisničke populacije. Jedna od specifičnosti u Hrvatskoj jest ta, da se jedan specijalni arhiv, koji u većini zemalja djeluje kao samostalna arhivska institucija, razvio unutar i na poticaj Hrvatskog državnog arhiva (1979, a na temelju odredbi Zakona o kinematografiji SR Hrvatske iz 1976. /NN 29/1976/, po kojima u djelokrug arhivske službe spada i briga za nacionalno filmsko gradivo), a to je hrvatski filmski arhiv, tj. Hrvatska kinoteka, koja i danas djeluje u sastavu Hrvatskog državnog arhiva. Činjenica je da je arhivska služba danas u Hrvatskoj, uz kronični nedostatak profesionalnih kadrova u pismohranama, te s obzirom na nastajanje sve veće količine zapisa na novim medijima, u velikoj mjeri apsorbirana samom brigom za gradivo nastalo djelovanjem državne uprave. Stoga bi, imajući u vidu ograničenja koja nam nameće sadašnja gospodarska situacija u Hrvatskoj, zatim nestanak društvenoga vlasništva i sve snažnija privatizacija na svim područjima, zbog svega toga bilo važno snažnije potaknuti osnivanje ili uređenje specijaliziranih i/ili in-house arhiva na onim područjima koja arhivska služba, sa svojim sadašnjim prostornim i ljudskim kapacitetima, ne uspijeva savladati na zadovoljavajući način. Takve se potrebe javljaju na području gospodarstva, zdravstva, znanosti i obrazovanja, javnih medija. To nikako ne bi trebalo značiti slabljenje arhivske mreže i nadzora nad cjelinom arhivskoga gradiva u nastajanju. Specijalizirane arhive treba učiniti sastavnicom jedinstvene mreže arhiva. Briga društva kojemu nedostaju sredstva da arhivsku službu prostorno i stručno adekvatno osposobi, morala bi se iskazati u stimuliranju, tj. različitim poreznim i drugim olakšicama za one stvaratelje, koji samostalno ili udruženo ulažu sredstva za unapređenje svoje pismohrane i/ili fundusa različitih drugih (audiovizualnih i si.) zapisa nastalih kao izravan proizvod vlastite djelatnosti i spremni su, uz odobrenje matične arhiv48
