ARHIVSKI VJESNIK 44. (ZAGREB, 2001.)

Strana - 202

S. Razum, Kako urediti župni arhiv?, Arh. vjesn., god. 44 (2001), str. 195-208 viti veće fascikule. Njih je moguće naručiti u različitim kartonažama ili pak preko Nadbiskupskog arhiva. Isto se odnosi i na arhivske kutije. Sve stoje potrebno napisati na kutije, fascikule i košuljice ili čak na spise, preporučuje se napisati samo olovkom koja se, prema potrebi, može brisati. Kako označiti arhivske jedinice? Iz gornjeg prikaza vidljivo je da se većina skupina (A, B, D, G, H) sastoji od više podskupina koje će biti označene rimskim brojkama. Međutim, svaki komad (svezak ili fascikul) unutar podskupine bit će označen arapskom brojkom. Tako će npr. treći svezak matice krštenih biti označen ovom trodijelnom oznakom: A-II-3, kod čega slovo "A" označava skupinu "Knjige", brojka "II" podskupinu "Matice krštenih", a brojka "3" treći svezak u toj podskupini. Ovakvom trodijelnom oznakom postiže se dvojaka svrha. Prva je u tome što su sve skupine i svaki pojedini komad unutar njih povezane u jednu skladnu cjelinu, u kojoj svaki komad ili jedinica ima svoje mjesto. Taj komad je moguće izvaditi iz cjeline i nakon toga ponovno ga vratiti točno na njegovo mjesto. Druga je svrha ovakve trodijelne oznake u tome, što se njome dopušta rast arhivskoga gradiva. Naime, svaki župni arhiv i dalje raste te će se iz godine u godinu povećavati. Prirast novog gradiva neće poremetiti osnovni redoslijed koji je stvoren prilikom prvog sređivanja arhiva. Novopristiglo gradivo jednostavno će se dodavati pojedinim podskupinama i dobit će novi broj unutar te podskupine. Gradivo skupina C, E, F i I, bit će dovoljno označiti dvodijelnom oznakom. Na primjer, oznaka F-l označavat će prvi album ili prvu omotnicu sa svjetlopisima u skupini svjetlopisa. Ako neki župni arhiv ne posjeduje nijedan spis, niti ikoju knjigu za neku od navedenih podskupina, tada se ta podskupina može ispustiti iz popisa, a rimske brojke pomaknuti tako da čine unutar skupine neprekinuti slijed. Uvjeti čuvanja gradiva U uvodnom dijelu naveo sam loše mikroklimatske uvjete koji vladaju u pojedinim prostorijama gdje se čuva arhivsko gradivo. O arhivskim spremištima i o uvjetima u njima postoje pravila kojih se treba pridržavati.

7 Kao najosnovnije, potrebno je znati da u prostoriji u kojoj se čuva pisana baština (arhivsko i knjižno gradivo), treba vladati dobar omjer relativne vlage i temperature zraka. Dobar omjer postignut je 7 Usp. Arhivistika za djelatnike u pismohranama, priredili Josipa PAVER i Davorin ERŽIŠNIK, Zagreb: Arhiv Hrvatske, 1992. i to članak Tatjane MUŠNJAK, Fizička zaštita, str. 53-65, kao i članak iste autorice, Uloga zgrade u preventivnoj zaštiti pisane baštine, u ovom broju Arhivskoga vjesnika. 202